Godinama su čitatelji diljem svijeta uživali u opojnim stihovima Pabla Nerude i on je, želeći im postati još bliskijim, cijeli život prikupljao misli i sjećanja, zanimljive anegdote i okolnosti koje su ga inspirirale kako bi ih objedinio u dirljivim memoarima Priznajem da sam živio (1974.)
Knjiga je to koju je Neruda pisao gotovo do posljednjeg dana svojeg života – zaokružuje njegova iskustva od ranog djetinjstva do smrti. Osebujan leksik i naglašenu ekspresivnost iz svoje je poezije prenio u ovo izuzetno prozno djelo. Nemoguće je ostati suzdržan čitajući emotivna sjećanja na život čileanskog pjesnika, buntovne studentske godine u Santiagu, političku karijeru, mučan boravak u Španjolskoj tijekom građanskog rata, smrt dragog prijatelja, izgnanstvo iz domovine – sve ga je to oblikovalo kao čovjeka, domoljuba i umjetnika.
Kroz prizmu važnih događaja tog vremena izlaže i svoje viđenje umjetnosti i poezije, argumentirano brani svoje političke stavove i protestira protiv sukoba i ratova ozlojeđen pogibijom nevinih. Vjerno i slikovito prikazuje duh dvadesetog stoljeća i odgonetava kako su nastale mnoge njegove pjesme. S ljubavlju se sjeća svojih dragih prijatelja, velikih imena književnosti i umjetnosti kao što su Federico García Lorca, Louis Aragon, Pablo Picasso i mnogi drugi, prepričavajući brojne zajedničke zgode. Prisjeća se i mnogih političara i važnih aktera povijesti 20. stoljeća koje je susreo tijekom života iznoseći svoje, katkad i kontroverzno, mišljenje o njima.
Djelo završava ogorčenim osvrtom na krvavi državni udar 1973. i bolnim sjećanjem na svojeg prijatelja, predsjednika Salvadora Allendea, koji je zbog državnih nemira izgubio život.
Bogati, inspirativni memoari prekinuti su Nerudinom smrću samo dvanaest dana poslije. Ovo je izdanje dopunjeno brojnim novim zapisima pronađenim u Nerudinoj ostavštini. Knjigu je sa španjolskog prevela Željka Lovrenčić.
Pablo Neruda pseudonim je čileanskog pjesnika pravog imena Ricardo Eliezer Neftali Reyes Basoalto. Rođen je 1904. godine u Parralu, Čile.
Pisati je počeo već kao dječak, a njegovo prvo djelo, esej Entuzijazam i ustrajnost, objavljeno je u lokalnom časopisu kad mu je bilo samo trinaest godina.
Studirao je francuski jezik na Sveučilištu u Santiagu, a većinu je slobodnog vremena posvećivao književnosti.
Godine 1923. objavljena je njegova zbirka pjesama Knjiga sumraka, a 1924. napisao je zbirku pjesama koja će ga proslaviti, Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajna.
Kao diplomat proputovao je cijeli svijet; živio je i u Burmi, New Delhiju, na Javi i u Singapuru, a taj je dinamičan životni stil iznjedrio dva toma zbirke Rezidencija na Zemlji.
Svoje suvremenike i priznate umjetnike Lorcu i Dalija upoznao je u Španjolskoj, a upravo je Španjolski građanski rat i smaknuće F. G. Lorce inspiriralo još jednu od značajnijih Nerudinih zbirki, Španjolska u mom srcu (1938.). Slikovito piše o stradanjima u ratu i emotivno se zalaže za njegov prestanak.
Sveopći spjev zbirka je objavljena 1950. godine i postala je simbol nacionalnih stremljenja Čileanaca.
Pablo Neruda napisao je više od trideset zbirki pjesama. Pisao je o socijalnim i političkim temama, a najpopularnija je bila njegova ljubavna poezija.
Njegovi su memoari Priznajem da sam živio objavljeni 1974. godine. U njima Neruda prikazuje duh svojeg vremena, opisuje krug prijatelja i suvremenika, dijeli vlastita iskustva i otvara intimni prozor u svoju poeziju i život.
Pablo Neruda dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1971., a umro je 23. rujna 1973. godine.
Smatra se jednim od najvećih latinskoameričkih pjesnika svih vremena.
Izdavač: Iris Illyrica
