Dva vojnika: Lance Corporal Schofield (George MacKay) i Lance Corporal Blake (Dean-Charles Chapman) odmaraju se uz drvo na otvorenom travnatom terenu. Njihov je mir narušen kada ih pozove jedan kolega iz redova generala Erinmorea (Colin Firth) s novim zapovijedima. Lagani snimak prati ih dok prolaze pored drugih vojnika u polju, dok se dva zida rova ​​- blato i zemljane barikade u kojima je sklonjen život – podižu oko njih dok sredina Prvog svjetskog rata preuzima temu kadra.

Njihov zadatak? 1.600 muškaraca priprema se za napad na navodno povučene Nijemce. Ali Nijemci se ne povlače. To je zamka, a britanska vojska ulazi pravo u nju. Bez ikakvog načina za komunikacijom, Schofield i Blake moraju proći kroz ničiju zemlju i francusko selo kako bi se povezali sa svojim drugovima i odvratili ih od predstojećeg napada. I za sve to imaju samo 48 sati. Tijekom 119 minuta Schofield i Blake rade na izbjegavanju zarobljavanja i smrti, a u tom procesu radetelj Sam Mendes stvara najintrigantnije ratne sekvence stoljeća, čak i dok njegova tehnička čuda oduzimaju emocionalnu težinu.

Živopisni prizori prezentiraju sve strahote radnog vihora 1917. no uz izuzetno kvalitenu vizualnu prezentaciju dolazi i ona vrlo slaba emotivna strana. Vrlo malo detalja o životima ova dva vojnika u određenom smislu prezentira ih kao potrošnu robu, bezlične i bezimene poput leševa koji leže po bojnom polju oko njih.

I dok oskudne karakterne osobine doprinose razumijevanju vojnika niže klase naspram onih više klase, povijesne činjenice nas dijele od bilo kakve empatične povezanosti s tim ljudima. Filmu 1917. nedostaje emocionalne tendencije kakve posjeduju drugi veliki ratni filmovi, čak i uz uložene napore Chapmana i MacKaya. Kako god, usprkos velikim propustima u karakteru i emociji glumaca ovo djelo sadrži značajne tehničke elemente koji će donekle opravdati gledljivost i ipak vam stvoriti zanimljivih 120 minuta u kino dvorani.