Mali roman o tišini – Semezdin Mehmedinović

Mali roman o tišini Semezdina Mehmedinovića u svoj svojoj širini kao saliven pristaje u vlastiti naslov i na niz mu promišljenih i istovremeno intuitivnih načina proturječi. Mali on nije ni opsegom, ni rasponom tema, geografije, njezinih ljudi i njihova vremena koje zahvaća, ni širinom pripovjednog zamaha – moguće tek izostankom pretenzije, dojmom rafinirane spontanosti umjesto glasne geste, organskim bujanjem pripovjednog svijeta čvrsto oslonjenog na „gorki talog iskustva”.

Roman je lika u pitanju, pripovjedač je siguran, budan i s nama, a opet je na stvari i mozaička memoarska kronika, raspeta između Bosne i Hercegovine i Amerike, između prošlosti – djetinje, ratne, emigrantske – i ovog vremena sada, povratničkog, čiji su brojni epizodisti stvarni, često i slavni, ali ujedno predstavljaju protagoniste intimne, razvedene, sada već duge životne priče. Naposljetku, on o tišini jest, dugoročnoj tišini u nama i oko nas, koja nas smekšava kao snijeg koji pada, no ta je tišina višeglasna, rječita, jasna: ona je zvučna slika bijelog šuma koji zovemo život.

Semezdin Mehmedinović jednom je prilikom napisao: “Nerado sam piše vlastitu biografsku bilješku; nerado uopće piše i osjeća nelagodu zbog toga što napisano pokazuje. Smatra da je pisanje krajnje ličan posao koji ima nekog smisla samo ako je vježbanje za posljednju rečenicu.” Ipak, nije zgorega napomenuti više o jednom od najboljih pisaca ovih prostora, o kojem je Paul Auster rekao: “Semezdin Mehmedinović opisuje kolaps svijeta s bolnom jasnoćom i preciznošću (…) izražava onu pronicljivu strast prema istini koja se može pronaći kod mladog Hemingwaya; Hemingway našeg vremena.” Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. u Kiseljaku kod Tuzle. Komparativnu književnost i bibliotekarstvo diplomirao je na Sveučilištu u Sarajevu. Uoči rata utemeljio je s nekoliko kolega časopis Fantom slobode, koji će izlaziti i za vrijeme rata. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini ostao je u Sarajevu sa suprugom i sinom, a nakon rata emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je radio kao producent u Washingtonu za više američkih i europskih TV postaja. Svjetsku slavu stekao je hibridnom knjigom proze i poezije Sarajevo blues, koja je objavljena 1993., a u engleskom prijevodu kod kultnog izdavača City Light Books 1998. Godine 2002. izašla mu je knjiga poezije Devet Aleksandrija. S Miljenkom Jergovićem objavio je pisma koja su razmjenjivali tijekom godina u knjizi Transatlantic mail 2009. Zatim je 2011. objavio proznu knjigu Ruski kompjutor o emigraciji u Ameriku, gotovo izgubljenu na starim disketama, knjige Autoportret s torbom 2013. i Knjigu prozorā 2014. Nakon srčanog udara objavio je svoju najprevođeniju i najnagrađivaniju knjigu Me’med, crvena bandana i pahuljica 2017., a 2020. izašla mu je knjiga Ovo vrijeme sada. Godine 2019. vratio se u Bosnu i Hercegovinu te živi između Sarajeva i Hercegovine, a svake godine na nekoliko tjedana odlazi u Sjedinjene Države.

Izdavač: V.B.Z.