Večer koja se ne odbija: Zašto je „Kum“ ostao najveći trijumf i najglasniji prosvjed Hollywooda

Dok se večeras na malim ekranima ponovno vrte uvodni taktovi genijalne skladbe Nina Rote, prisjećamo se remek-djela koje je promijenilo lice kinematografije, ali i trenutka kada je najmoćniji glumac svijeta odlučio reći „ne“ najprestižnijoj nagradi u industriji.

Večeras imamo priliku ponovno svjedočiti filmskoj magiji koja nadilazi puki žanr krimi-drame. Francis Ford Coppola, tada mladi redatelj s ogromnim pritiskom studija Paramount na leđima, 1972. godine stvorio je nešto što se danas smatra „filmskom Biblijom“. Film „Kum“ (The Godfather) nije samo priča o mafijaškoj obitelji Corleone; to je epska tragedija o moći, nasljeđu, koroziji američkog sna i, prije svega, o obitelji.

Kinematografija prije i poslije Corleoneovih

Važnost „Kuma“ za svjetsku kinematografiju nemoguće je procijeniti. Prije Coppole, mafijaški filmovi bili su uglavnom jeftine B-produkcije s jasnom podjelom na „dobre policajce“ i „zle gangstere“. Coppola je, međutim, uveo gledatelja unutar zidina tamne rezidencije, natjerao nas da osjetimo težinu odgovornosti koju nosi Don Vito Corleone i da suosjećamo s Michaelom, ratnim herojem koji polako gubi svoju dušu dok preuzima obiteljski „posao“.

Film je donio revoluciju u vizualnom pripovijedanju. Direktor fotografije Gordon Willis, prozvan „Princem tame“, koristio je tada riskantne tehnike niskog osvjetljenja. Rezultat je bila estetika koja odiše tajnovitošću i opasnošću, postavljajući standarde koje filmski stvaratelji prate i danas. Glumačka postava, u kojoj su uz veterana Marlona Branda zablistali tada nepoznati Al Pacino, James Caan i Robert Duvall, pretvorila je ovaj film u poligon vrhunskog glumačkog umijeća koje se proučava na svakoj filmskoj akademiji.

Noć kada je Hollywood utihnuo: Slučaj odbijenog Oscara

Iako je film bio apsolutni pobjednik na kino blagajnama i kod kritike, 45. dodjela nagrade Oscar, održana u ožujku 1973. godine, ostala je upamćena po skandalu koji je zasjenio samu ceremoniju. Kada je legendarni Roger Moore otvorio omotnicu i pročitao ime Marlona Branda kao najboljeg glavnog glumca, dvorana je eruptirala od pljeska. No, Brando se nije pojavio.

Umjesto njega, na pozornicu je išetala mlada žena u tradicionalnoj odjeći naroda Apache. Bila je to Sacheen Littlefeather, aktivistica i tadašnja predsjednica Nacionalnog odbora za afirmaciju autohtonih Amerikanaca. Kada joj je vidno zbunjeni Moore pokušao uručiti zlatni kipić, ona je mirnom, ali odlučnom gestom ruke odbila nagradu.

U tom trenutku, dok je dvorana bila podijeljena između tihih zvižduka i zbunjenog pljeska, Littlefeather je pročitala dio govora koji je Brando napisao na 15 stranica. Razlog odbijanja bio je jasan i za ono vrijeme nevjerojatno hrabar: prosvjed protiv načina na koji holivudska industrija i televizija prikazuju američke Indijance u filmovima, tretirajući ih kao divljake, neprijatelje i karikature, te aktualni događaji kod Wounded Kneeja.

Sudbina “neuručenog” kipića

Pitanje koje se i danas često postavlja jest: Što se dogodilo s tim konkretnim kipićem?

Za razliku od drugih Oscara koji završe u vitrinama glumaca ili u muzejima, Brandov Oscar za ulogu Vita Corleonea postao je „beskućnik“. Budući da ga je Sacheen Littlefeather u njegovo ime službeno odbila primiti na pozornici, nagrada pravno nikada nije prešla u Brandovo vlasništvo.

Prema pravilima Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti, ako dobitnik odbije nagradu, kipić ostaje u trajnom posjedu Akademije. Zanimljiva je anegdota da je Roger Moore, koji je te večeri bio prezenter, u općem kaosu odnio kipić sa sobom kući kako bi ga sačuvao, ne znajući što s njim učiniti. Nekoliko dana kasnije, službenici Akademije došli su na njegova vrata i preuzeli statuu. Ona se danas čuva u arhivu Akademije, kao tihi podsjetnik na noć kada je jedan glumac stavio svoja uvjerenja ispred najvećeg profesionalnog priznanja.

Ovaj potez imao je strašne posljedice za mladu aktivisticu. Littlefeather je godinama bila na crnoj listi Hollywooda, a tek joj se 2022. godine, nepunih mjesec dana prije njezine smrti, Akademija službeno ispričala za zlostavljanje i diskriminaciju koju je doživjela nakon tog govora. Sam Brando nikada nije požalio zbog svoje odluke. Smatrao je da je važnije skrenuti pozornost na milijune obespravljenih nego posjedovati komad pozlaćenog metala.

Zašto gledati “Kuma” večeras?

U današnjoj eri hiperprodukcije i brzih rezova, „Kum“ stoji kao monolit strpljenja, dubine i inteligencije. Gledati ovaj film nije samo konzumacija zabave; to je studija o tome kako se grade likovi, kako se pišu dijalozi koji ulaze u legendu („Ponuda koju ne može odbiti“) i kako se stvara atmosfera koja gledatelja drži prikovanim za ekran pune tri sata.

Kada večeras vidite Marlona Branda u prvoj sceni, dok sluša molbu Bonasere u polumraku svoje radne sobe, sjetite se da taj čovjek nije samo glumio moćnog Dona. Bio je to čovjek koji je bio dovoljno moćan da okrene leđa cijelom Hollywoodu u ime onoga što je smatrao ispravnim.

Kipić možda nikada nije uručen, ali njezina poruka i Brandova uloga ostaju vječni. Pripremite se za filmsko putovanje koje se događa jednom u generaciji.

Savjet za gledatelje: Obratite pozornost na uvodnu scenu vjenčanja – ona savršeno postavlja sve sukobe i teme koje će se razvijati kroz cijelu trilogiju. Uživajte u remek-djelu koje je s pravom zaslužilo svoje mjesto u povijesti.