Nakon belgijskih premijera u Argos – Centru za audiovizualnu umjetnost, belgijskoj kinoteci, te završnici bijenala Contour u Mechelenu, KINO UMJETNIKA predstavlja hrvatsku premijeru filma „Afazija“ Jelene Jureše. Hrvatska premijera: MSU, dvorana Gorgona, srijeda, 30. 10. 2019. u 19 sati.

Afaziju – medicinski termin koji označava nemogućnost govora možemo sagledati kao kompleksan vizualni esej o neizrecivom. Od kolonijalne afazije do političke afazije, radi se o mogućnostima i potrebama reprezentacije povijesnih trauma, te o iskustvu gledatelja pred prizorima stradanja u prošlosti. Prvi dio cjeline uokviren je kolonijalnom afazijom. U suodnosu prirode i zatočeništva prepoznajemo kontekst reprezentacije Belgijske imperijalne kolonijalne prošlosti. Slijedi austrijska epizoda arhive rasnih eksperimenata i heimat filmova. Kako bi uokvirila oblike reprezentacije prema kojima pokušava uspostaviti kritički dijalog, Jelena Jureša prisvaja oblike različitih dispozitiva – filma, fotografije, muzeja, arhiva, laboratorija, njihovih formalnih, estetskih, konceptualnih, tehničkih i institucionalnih petpostavki. Filmska i fotografska slika polazište su njenog kritičkog promišljanja drugosti. Polazište interesa Jelene Jureša u razvijanju narativa oko kojeg se konstituira treća, posljednja epizoda Afazije je fotografija, koju pri tom ni u jednom trenutku ne vidimo. Međutim, razaznajemo je u govoru, prepoznajemo u pokretu. Radi se o poznatoj i emblematičnoj fotografiji Rona Haviva snimljenoj u Bjeljini, 2. travnja 1992., koju su opisali Susan Sontag, Boris Dežulović, Jean Luc Godard. “Fotografiju znamo napamet, pa je vidimo i zatvorenih očiju“. Riječima Barbare Matejčić fotografija je u Afaziji prisutna u zrcalnim izvedbama i pokretu Ivane Jozić.Afazija je dugometražni filmski esej koji se bavi politikama sjećanja upisanim u društvene i povijesne kontekste. Strukturirana u tri poglevlja, Afazija detektira mrežu odnosa koja se provlači desetljećima, udaljenim prostorima europskog kontinenta, od Belgijske kolonijalne prošlosti, razotkrivanja austrijskog rasizma i antisemitizma iz razdoblja drugog svjetskog rata, te okrutnosti rata u Bosni devedesetih. Odražava društvene i političke konstelacije, ukazuje na krize i prešućivanja, slijepe točke povijesti, redefiniranje i konstrukcije nacionalnih država i identiteta.

Nakon projekcije slijedi razgovor u kojem sudjeluju Jelena Jureša, Barbara Matejčić, Vesna Teršelič i Branka Benčić.

Jelena Jureša, vizualna je umjetnica koja se bavi pitanjima identiteta, politikama sjećanja i zaborava, odnosom promatrača i promatranog, reprezentacijskih (ne)moći slike. Radove najčešće realizira u medijima fotografije i filma/videa. Rođena je u Novom Sadu, živi i radi u Gentu (Belgija).
Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Belgiji, Srbiji, Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji, Grčkoj, Italiji, Francuskoj i SAD, te recentno Contour Biennale i Argos center for audiovisual arts, Bruxelles Boravila je na umjetničkim rezidencijama u Parizu, Hyde Park Art Center u Chicagu, Q21 u Beču. Doktorirala je na Sveučilišta u Gentu i Konzervatoriju KASK temom koja Istražuje politike sjećanja, a rad Afazija dio je umjetničkog istraživanja u okviru doktorata.