Ceres naklada

Svemir nije prijateljski nastrojen prema životu. Ekstremne temperature, niski tlak i zračenje mogu brzo razgraditi stanične membrane i uništiti DNA. Bilo koji oblik života koji se nekako nađe u praznini svemira uskoro umire. Osim ako se ti životi ne udruže. Kao što pokazuju male zajednice, nova istraživanja pokazuju da neke bakterije mogu izdržati tu surovu okolinu.

Kuglice bakterija Deinococcus tanke poput petine lista papira postavljene su s vanjske strane Međunarodne svemirske stanice. Tu su ostale tri godine. Mikrobi u srcu tih kuglica su preživjeli. Vanjski slojevi grupe zaštitili su ih od ekstremnog svemira.

Takve mikrobne skupine mogle bi biti u stanju plutati među planetima i to bi moglo proširiti život svemirom. Ovo je koncept poznat kao panspermija.

Bilo je poznato da mikrobi mogu preživjeti unutar meteorita ali ovo je prvi dokaz da mikrobi mogu preživjeti ovako dugo nezaštićeni, kaže Margaret Cramm. “Sugerira da život može samostalno preživjeti u svemiru kao grupa”, kaže ona. Cramm je mikrobiologinja sa Sveučilišta Calgary u Kanadi koji nije sudjelovao u istraživanju. Kaže da novo otkriće dodaje težinu brizi da bi ljudska svemirska putovanja mogla slučajno uvesti život na druge planete.

Procjenjuje se da bi pelet mikroba od 1.000 mikrometara mogao preživjeti osam godina lebdeći svemirom. “To je dovoljno vremena da potencijalno stigneš na Mars”. Rijetki meteori mikroba mogli bi čak moći putovati između Marsa i Zemlje za nekoliko mjeseci ili godina.

Misal kneza Novaka