dama s kamelijama

Svima znana kao “Dama s kamelijama” jer ne izlazi iz kuće bez omiljenog cvijeća na poprsju, Marguerite Gautier je najljepša, najdrskija i najskuplja kurtizana u cijelom Parizu. Vodi glamurozan život beskonačnih zabava i plemićkih balova, a najbogatiji muškarci u Francuskoj hrle joj pred skute prostrti svoje blago. No unatoč stalnoj povorci ljubavnika, nikad nije zaista upoznala ljubav – sve dok ne susretne Armanda Duvala, zgodnog ali ne toliko imućnog mladića, koji se očajnički zaljubi u nju.

Inspiracija za Chopinov istoimeni balet, Verdijevu operu La traviata, Oscarom nagrađen mjuzikl Moulin Rouge te brojne druge balete, kazališne komade i filmove (sa zvijezdama poput Lillian Gish, Eleonore Duse, Sare Bernhardt, Grete Garbo i Isabelle Huppert u naslovnoj ulozi), Dama s kamelijama nadahnuta je pravom pariškom kurtizanom iz 19. stoljeća, Marie Duplessis, ljubavnicom autora romana, Alexandrea Dumasa sina.

Alexandre Dumas (sin), rođen 27. srpnja 1824. i preminuo 27. studenog 1895., francuski je romanopisac i dramatičar, izvanbračni sin slavnog i istoimenog oca, spisatelja Alexandrea Dumasa. Dumas sin bio je plodan književnik, kao i otac mu, ali opus dvojice muškaraca teško da bi mogao biti različitiji.

Prvi mu je uspjeh roman Dama s kamelijama (La Dame aux camélias, 1848.), no svoj istinski poziv pronašao je tek kad je adaptirao tu pripovijest u dramu, prvi put izvedenu na kazališnim daskama 1852. Giuseppe Verdi utemeljio je libreto svoje glasovite opere Traviata upravo na toj drami.

Dok je Dumas otac pisao živopisne povijesne drame i romane (Tri mušketira, Grof Monte Cristo, Kraljica Margot), Dumas sin specijalizirao se za drame smještene u sadašnjost. Budući da je bio nesretan svjedok zabranjenih ljubavnih afera koje su mu upropaštavale oca, Dumas sin – i sam čedo iz jedne od tih afera – posvetio se u svojim komadima propovijedanju svetosti obitelji i braka. Živo kritizira sudbinu koju društvo namjenjuje napuštenim ženama i izvanbračnoj djeci. Zato je smatran skandaloznim piscem. Bio je i strastven protivnik larpurlartizma i zagovarao utilitarizam i moral kao jedinu svrhu umjetnosti. Poznatije drame su mu: Polusvijet (Demi-Monde, 1855.), Nezakoniti sin (Le Fils naturel, 1858.), Rasipni otac (Le P?re prodigue, 1859.), a romani: Doktor Servand (Le Docteur Servand, 1849.), Afera Clemenceau (L’Affaire Clemenceau, 1866.) Postao je članom Francuske akademije 1875., a 1894. je ponio i najviše francusko odlikovanje, proglašen je visokim časnikom Legije časti.

Izdavač: Znanje