Hail to the Chief – povijest predsjedničke himne

Svi ljubitelji političkih zbivanja koji detaljnije prate i događnja iz Bijele kuće često mogu čuti kako Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država na javnim skupovima, obraćanjima, dočecima državnika itd. uvijek prati himna koju nikako nije moguće povezati s nadaleko poznatom melodijom The Star-Spangled Banner.

Razlog tome je jednostavan a sami počeci sežu sve do jedne žene koja je jako voljela ovu melodiju. Naime, Predsjednik SAD-a za sve službene i prigodne istupe koristi predsjedničku himnu Hail to the Chief koja je od 1954. godine imenovana kao glavna i osnovna himna za predstavljanje Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Sir Walter Scott, Škotski književnik 1810. godine je napisao dramu Gospa od jezera, (The Lady of the Lake) koja je između ostaloga sadržavala i monolog Hail to the Chief who in triumph advances! što će biti baza za stvaranje predsjedničke himne.

Dramu je 1812. uglazbio James Sanderson, samouki violinist  i dirigent Surrey kazališta u Londonu, koji je napisao mnoge pjesme za lokalne kazališne produkcije a Gospa od jezera svoju premijeru je doživjela 8. svibnja 1812. u New Yorku.

Spajanje Predsjednika SAD-a i Hail to the Chief who in triumph advances, kasnije skraćeno na Hail to the Chief dogodilo se 1815. godine kada je ova skladba prvi put izvedena Georgeu Washingtonu u čast pod imenom “Wreaths for the Chieftain”.

Andrew Jackson 7. predsjednik SAD-a prvi je predsjednik kojemu je ova skladba svirala na inauguraciji 1829. godine, što se zadržalo sve do današnjih dana, a za njenu mega popularnost u Bijeloj kući zaslužna je Julia Tyler, druga supruga 10. Predsjednika SAD-a Johna Tylera, kojoj se skladba toliko svidjela da je zahtijevala da ju sviraju prilikom svakog javnog pojavljivanja Predsjednika.

Predsjednik Chester A. Arthur nije volio pjesmu i pitao je Johna Philipa Sousa može li sastaviti novu pjesmu, koja je pod nazivom “Predsjednička poloneza” pratila njegove nastupe. Nakon Arthurovog odlaska s dužnosti, Hail to the Chief se ponovno vraća na scenu te sve do 1954. godine, uz više ili manje naglašavanja prati Predsjednike SAD-a, kada je dobila i službeni status predsjedničke himne i prepoznatljiv zvuk.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *