Ceres naklada

Posljednja sezona požara u Australiji bila je toliko jaka da je dim iz požara dosegao nove visine u atmosferi. A ponekad se ovaj uzdignuti dim ponašao i čudno. Požari su bjesnili diljem Australije od 29. prosinca do 4. siječnja. Potaknuli su ogromne grmljavinske oblake a znanstvenici ih opisuju kao piro kumulonimbuse. Oblaci su u stratosferu povukli između 300 000 i 900 000 metričkih tona dima, što je više dima nego što se vidilo iz bilo kojeg prethodnog požara.

Taj ogromni oblak dima protezao se na otprilike 1000 kilometara (620 milja). To je otprilike širina Montane. Bio je to jedan od najvećih dimnih plamenova koji su ikad viđeni u stratosferi, kaže Jessica Smith, atmosferska znanstvenica sa Sveučilišta Harvard u Cambridgeu.

Dim se mjesecima nakon stvaranja nije miješao sa zrakom oko sebe. To je možda zato što je perjanica bila zaštićena vjetrovima koji su se vrtjeli oko nje brzinom od 54 kilometra na sat, kažu istraživači. Tim još uvijek pokušava odgonetnuti što je poticalo ovaj novootkriveni vjetar.

Još jedna upečatljiva stvar bila je koliko se visoko dizao dim, napominju stručnjaci, a solarno zagrijavanje uzrokovalo je rast perjanice. Za nekoliko tjedana oluja se popela s tla na oko 15 kilometara na više od 31 kilometar.

Narasli pramen podigao je rekordne količine vode i ugljičnog monoksida a također je istisnuo zrak bogat ozonom u stratosferi. Taj dim također može pokrenuti kemijske reakcije koje uništavaju ozon kako tvrde neki znanstvenici. Oni se brinu da bi previše dima moglo oštetiti ozonski omotač koji štiti Zemlju od štetnog zračenja sunca.

Ako bi se zagrijani dim popeo dovoljno visoko, mogao bi potrajati godinama i predstavljati stvarnu prijetnju ozonskom omotaču. Znanstvenici su vidjeli kako se dim iz požara iz 2017. dizao kroz atmosferu i stvorio upravo takav efekt.

Misal kneza Novaka