Jednostavan, online eksperiment pružio je neke od najsnažnijih dokaza do sada da sam zvuk riječi može oblikovati ljudski jezik.

Dok su lingvisti općenito zamišljali podrijetlo mnogih uobičajeno izgovorenih riječi pod utjecajem niza lokalnih kulturnih čimbenika, postoji argument koji sugerira da su se barem neke riječi pojavile na univerzalnijim osnovama. Ponekad zvuk može ‘izgledati’ kao ono što opisuje.

Na primjer, kada govornici engleskog jezika čuju riječ ‘bouba’ i od njih se zamoli da razmišljaju o obliku, oni u velikoj većini zamišljaju okrugle, zaobljene oblike. U međuvremenu, riječ ‘kiki’ izaziva šiljastiji i manje zaobljen oblik.

Nalazi sugeriraju da postoji nešto u određenim zvukovima koji se preklapaju s oblicima u našem mozgu, a ovaj suptilni oblik sinestezije mogao je pomoći u formiranju nekih riječi koje danas govorimo. Unatoč desetljećima istraživanja ovog fenomena, još uvijek nam nije sasvim jasno što ga uzrokuje.

Jedna od mogućnosti je da slova koja se koriste za pisanje riječi mogu utjecati na odgovarajuću zakrivljenost koju svaka riječ poziva. Stoga je međunarodni tim istraživača udružio snage u jednoj od najvećih studija o učinku kako bi otkrio kakav bi utjecaj pravopis mogao imati.

Testirali su takozvani ‘bouba/kiki’ efekt na 917 govornika 25 jezika, uključujući 10 sustava pisanja. U prosjeku, više od 70 posto ovih sudionika povezivalo je ‘boubu’ s oblikom nalik na mrlju, a ‘kiki’ s oblikom oštrih rubova.

Oni jezici koji ne koriste latinicu, poput japanskog i gruzijskog, nisu pokazali toliko jaku povezanost, ali je i dalje postojala na otprilike 63 posto, što je značajno.