“Bijela Ptica” je najnovija filmska adaptacija djela R.J. Palacia, temeljena na istoimenoj grafičkoj noveli iz 2019. godine. Slično kao i u prethodno uspješnom filmu “Čudo”, “Bijela Ptica” je u konačnici priča o izboru dobrote čak i kada ste suočeni s teškoćama. Radnja se odvija u vrijeme nacističke okupacije Francuske i prati iskustvo židovske tinejdžerice koja je prisiljena skrivati se kako bi preživjela u zastrašujućoj i zloj atmosferi koja vlada njezinim nekadašnjim domom.
Kao što se i očekivalo, gledanje ovog filma nije uvijek ugodno iskustvo jer vodi publiku kroz situacije pune napetosti. Film može biti pomalo monoton u nekim trenucima, a brojne scene koje su trebale prikazati fascinantnu ideju transporta na drugo mjesto snagom mašte, u izvedbi su potpuno propale. Tim scenama nedostaje čuda koje bi trebale izazvati.
Helen Mirren u ulozi bake pripovijeda svom unuku priču o svom djetinjstvu u okupiranoj Francuskoj. Mirren ima minimalnu ulogu u filmu, uglavnom kroz naraciju i uvodnu te završnu scenu, no njezina izvedba značajno podiže snagu priče koju pripovijeda. Ariella Glaser igra mladu Saru Blum koja je prisiljena sakriti se nakon što su nacisti odveli svu židovsku djecu iz njezine škole u koncentracijske logore. Glaser pruža prilično suzdržanu izvedbu, pokušavajući skupiti dovoljno snage da ostane pozitivna tijekom boravka kod obitelji Beaumier. Beaumieri su obitelj koja skriva Saru u svojoj štali dok ne pronađu način da je izvedu iz opasnosti. Na čelu obitelji je Julien, mladić kojeg igra izvrstan Orlando Schwerdt, koji je zbog poliomijelijtisa prisiljen hodati s potporom štaka i trpi zbog toga maltretiranje.
Odnos Juliena i Sare je vrlo dirljiv, gledamo kako se razvija od opreznog prijateljstva do nečeg dubljeg. Taj odnos čini sve još potresnijim kako se situacija zbog rata sve više pogoršava. Među onima koji su pogođeni nadolazećom katastrofom je i Vivienne Beaumier, Julienova majka, a povremeno i Sarina majka tijekom njezinog boravka kod njih. Gillian Anderson utjelovljuje Vivienne kao osobu s velikim srcem; ona ništa više ne želi nego da rat završi i da na kraju bude spasa. Anderson pruža izvrsnu izvedbu, pojačanu njezinom stalnom izražavanjem ljubavi prema sinu i Sari.
Dok vas “Čudo” može dovesti do suza nekoliko puta, “Bijela Ptica” to neće uspjeti. Režija Marca Forstera nije nas u potpunosti uvjerila u situaciju ovih likova, iako smo iskreno navijali za njihov opstanak. Režija je bila opravdano mračna, ali trenuci spokojstva nisu se dobro uklapali sa stilskim izborima. Gledajući Forsterovu filmografiju, primijetit ćemo da je tijekom godina stvorio neka nevjerojatno sumorna i dosadna djela s dosadnim bojama i neprivlačnim scenografijama (primjer: “Christopher Robin”, “Čovjek zvan Otto”).
Unatoč tome, “Bijela Ptica” donosi niz fantastičnih izvedbi i nudi važno ostvarenje za mlađu publiku jer je film prvenstveno namijenjen mladima. Kao film smješten u razdoblje Drugog svjetskog rata, postoje informativniji filmovi, ali za ključnu publiku ovo bi mogao biti solidan temelj za pravovremenu povijesnu lekciju.