U povodu 700. obljetnice Danteove smrti, Matica hrvatska započinje objavljivati novo hrvatsko izdanje Božanstvene komedije, i to u proznom prijevodu književnika i prevoditelja Božidara Petrača.

O Danteovoj Božanstvenoj komediji ispisane su tijekom 19. i 20. stoljeća čitave biblioteke knjiga. Nema talijanista danteologa ili pisca u svjetskim razmjerima, a tako i među Hrvatima, koji nije našao poticaja u spjevu velikoga Firentinca i objavio u njegovu čast, nadahnut bilo njegovom cjelinom bilo pojedinima pjevanjima, epizodama ili likovima, kakav tekst ili pjesmu.

Pakao, najživlji i pjesnički najuvjerljiviji dio Danteova remek-djela, do danas je više puta prevođen na hrvatski jezik, a u novom izdanju prvi put donose se opsežni komentari koji današnjem čitatelju razjašnjavaju onodobne povijesne, društvene, političke, duhovne i kulturne okolnosti.

Novo izdanje Pakla u suvremenom, točnom i pristupačnom prijevodu čitateljima otkriva sve značenjske nijanse originala te potvrđuje svevremenost Danteove poezije i univerzalnost njezinih humanističkih poruka, a izdanje je opremljeno i prigodnim slikama Tomislava Buntaka i Vatroslava Kuliša.

Biblioteka Posebna izdanja, glavni urednik Luka Šeput, izvršna urednica Vesna Zednik, jezični savjetnik Stjepan Damjanović, korektura Sandra Tribuson, slike Tomislav Buntak i Vatroslav Kuliš, likovni urednik Željko Podoreški, grafički urekadnik Neven Osojnik, tisak Sveučilišna tiskara (Zagreb). — Knjiga je opremljena s 27 ilustracija (10 u koloru, 8 dvostrano), prevoditeljskim uvodom i napomenama, komentarim uz tekst, ljetopisom Dantea Alighierija, kazalom vlastitih imena i važnih pojmova te kazalom ilustracija

Dante Alighieri »Rođen u Firenci, zauzimao je visoke položaje u gradskoj upravi, no kada je u političkom sporu pristao uz gvelfe, pobjednička ga je stranka gibelina prognala, pa je umro u izgnanstvu.

Stekao je široko obrazovanje, velikim dijelom kao samouk, a ključnim događajem vlastita života držao je ljubav prema Beatrice Portinari, u koju se zaljubio s devet godina, a koja je kasnije umrla. Taj događaj opisuje u knjizi Novi život (Vita nova), u kojoj su sabrani stihovi o uzvišenoj ljubavi prema Beatrice, protumačeni narativnim i retoričkim proznim komentarima. Takvo shvaćanje uzvišene ljubavi, kao i način njezina pjesničkog izražavanja, pripada pjesničkoj školi koja je kasnije nazvana slatki novi stil (dolce stil nuovo), a njime su pisane i pjesme u zbirci Stihovi (Rime).

U nedovršenoj raspravi Gozba (Convivio) razvio je učenje o prirodnoj plemenitosti pojedinca i o važnosti talijanskog jezika, čemu je posvetio i latinski pisanu raspravu O umijeću govorenja na pučkom jeziku (De vulgari eloquentia), koja kao apologija talijanskog jezika pokušava odrediti i narječje koje će postati književnim jezikom svih Talijana. U djelu Monarhija (Monarchia) zalaže se za univerzalno carstvo pravde, držeći da je i carska vlast izravno određena Bogom, pa ne mora biti ovisna o papi.

U tom su djelu prisutne ideje koje će razraditi u Božanstvenoj komediji (La Divina commedia), opsežnom epu u kojem opisuje imaginarno putovanje kroz pakao, čistilište i raj, na kojem ga vodi najprije Vergilije, zatim Beatrice i na kraju mistik sv. Bernard. Pri tome upoznaje brojne likove, sluša priče o njihovu životu i na kraju se uspinje do prijestolja samoga Boga. Izuzetno vrijedni stihovi, simbolika prolaza čovječanstva stupnjevima od grijeha do spasa, povezana s dojmljivim opisima konkretnih ljudskih sudbina, kao i mnoštvo zapažanja i filozofskih refleksija o biti čovjeka i njegovom određenju unutar kršćanskoga shvaćanja svijeta i života, učinilo je to djelo kako svojevrsnom enciklopedijom srednjovjekovnih nazora tako i nagovještajem renesanse svojevrsnim realizmom opisa patnji i razumijevanja ljudske sudbine. U svakom slučaju, ono nadilazi okvire bilo kakve književnopovijesne periodizacije« (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 14-15).

Izdavač: Matica hrvatska