Butoh [bu-tō], često preveden kao “Ples tame”, ustao je iz pepela Japana nakon Drugog svjetskog rata kao ekstremni avangardni plesni oblik koji je šokirao publiku svojim grotesknim pokretima i vidno izraženim seksualnim aluzijama, nakon što je postao često korištena kazališna forma u pedesetim godinama.

Doista, mnogi ljudi su još uvijek vidno uznemireni intenzitetom i otvorenošću Butoha. Izvođači se nespretno i polako kreću koracima koji se miješaju, izgledaju više poput zombija nego plesača. Njihova se lica trzaju, njihova tijela tresu se od napetosti. Priznanje Butoha kao značajnog umjetničkog oblika sada je čvrsto utemeljeno u Europi i Americi i uz Japan ta dva kontinenta su prigrlili ovu tradiciju. Istodobno, “praksa” Butoha je izrasla ne samo u kazališnu formu već i u način meditacije ili čak joge a sve s ciljem stjecanja samosvijest i buđenja vlastite osobnosti izvođača ali i gledatelja.

Iako nije izravno povezan s budizmom, Butoh dijeli načela nesebičnosti, transformacije kroz promjene svijesti, a prije svega suosjećanja.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here