Čak i dok spavamo, naš marljivi mozak nastavlja raditi kako bi nas održao na životu. On osigurava da nam otkucaji srca i disanje ostanu na pravom putu, ispire otpad koji smo nakupili tijekom dana te sortira i arhivira naša sjećanja. Čini se da sada postiže sve ovo i više, dok također prati našu okolinu u potrazi za nepoznatom opasnošću.

“Nepoznati glasovi ne bi trebali razgovarati s vama noću – to pokreće alarm”, rekao je kognitivni neuroznanstvenik sa Sveučilišta u Salzburgu Manuel Schabus za New Scientist.

Schabus i njegovi kolege primijetili su ovaj moždani alarm kod 17 volontera. Nakon noći kako bi se prilagodili novom okruženju laboratorija za spavanje, volonteri su podvrgnuti polisomnografiji kako bi snimili svoje moždane valove, razinu kisika, brzinu srca i disanja te pokrete.

“Sudionicima smo dali audiozapise njihovih vlastitih imena i dva nepoznata imena. Ta imena je izgovorio ili poznati ili nepoznat glas”, objasnio je na Twitteru prvi autor studije i kognitivni neuroznanstvenik Mohamed Ameen.

Sudionici koji su bili izloženi tiho sviranim, nepoznatim glasovima pokazali su veći odaziv od onih koji nisu. Ti odgovori uključivali su mikro uzbuđenja – kratke napade moždane aktivnosti nalik na buđenje koje traju samo sekunde. Funkcija mikrobuđenja još nije potpuno shvaćena.

Dok su i poznati i nepoznati glasovi pokretali obrasce moždanih valova zvane K-kompleksi, samo oni koji su čuli nepoznate glasove doživjeli su veće promjene u moždanoj aktivnosti povezane sa senzornom obradom. Smatra se da K-kompleksi sprječavaju da se probudite kao odgovor na bezopasne smetnje.

“K-kompleksi mogu biti ključni mehanizam koji oblikuje način na koji spavamo, pomažući mozgu da odluči hoćemo li ostati spavati ili se probuditi”, rekao je Schabus za Inside Science . “To je prilično pametan mehanizam koji vam omogućuje filtriranje onoga što je relevantno ili ne, a kada je relevantno, pokrenut će lanac procesa koji olakšavaju obradu tih informacija bez potrebe da se probudite i poremetite san.”

Zajedno, ovi nalazi sugeriraju da “mozak koji spava izvlači relevantne senzorne informacije za daljnju obradu”, rekao je Ameed. “Naši rezultati pokazuju da su nepoznati glasovi relevantniji – ili u evolucijskom smislu potencijalno prijeteći – i posljedično više uzbuđujući za spavača od poznatih glasova” Međutim, istraživači nisu isključili da ovaj pobuđeniji odgovor nije samo zbog toga što novi glasovi općenito privlače više pažnje, a ne da se posebno percipiraju kao moguća prijetnja.