Čini se da su drevni gradovi Maja bili izuzetno zagađeni živom

Otrovne razine zagađivača koji se obično povezuje s otpadom moderne industrije otkrivene su usred najnevjerojatnijih arheoloških nalazišta. Davno prije nego što su konkvistadori iz dalekih zemalja donijeli rat i bolesti, kulture Maya zaprašivale su tlo svojih urbanih središta teškim metalom živom.

Razine elementa toliko su visoke u nekim područjima da se istraživačima savjetuje da se bolje pripreme kako bi zaštitili svoje zdravlje.

“Zagađenje okoliša živom obično se nalazi u suvremenim urbanim područjima i industrijskim krajolicima”, kaže Duncan Cook , geoarheolog na Australskom katoličkom sveučilištu i vodeći autor pregleda ekološke ostavštine Maja.

U svom čistom obliku, živa je sjajni sivi metal koji se topi na relativno niskoj temperaturi, te se pretvara u gustu tekućinu koja se nekada nazivala živo srebro.

Ipak, tijekom većeg dijela povijesti spojevi koji sadrže živu imali su različite namjene u industriji i kulturi. Među poznatijim je živin nitrat, tvar koja se koristila za učvršćivanje filca za šešire za koju se tvrdilo da truje živčani sustav obrtnika iz 19. stoljeća koji su s njom radili.

Možda je najkorišteniji oblik žive kroz stoljeća kristalni živin sulfid, mineral poznat i kao cinobar.

Uobičajeno pronađen u blizini toplih izvora i regija vulkanske aktivnosti, živin pigment se od pamtivijeka koristio kao sredstvo za grimizno bojanje u umjetničkim djelima diljem svijeta. Za Maye opsjednute krvlju, cinobar je bio više od lijepe crvene boje.

“Za Maje, predmeti su mogli sadržavati ch’ulel, ili silu duše, koja je prebivala u krvi”, kaže geoarheolog Nicholas Dunning sa Sveučilišta Cincinnati.

“Stoga je briljantni crveni pigment cinobera bio neprocjenjiva i sveta tvar, ali bez njihovog znanja bio je i smrtonosan i njegovo nasljeđe ostaje u tlu i sedimentima oko drevnih nalazišta Maja.”

U vrijeme kad su Maje podizale spomenike svojim bogovima diljem zemlje oko trećeg stoljeća n. e., cinobar je već bio u uobičajenoj upotrebi, uglavnom u obliku praha za dodavanje boje ukrasnim komadima, ili čak u grobovima.

U rijetkim je prilikama otkriven i sam pročišćeni metal, obično u vezi s ritualnim skrovištima ili elitnim pogrebima.