Da, jeftino vino stvarno ima bolji okus ako mu povećate cijenu

2002. godine jedan od najprestižnijih restorana u New Yorku poslužio je četvoricu zaposlenika s Wall Streeta najskupljom bocom vina: Mouton Rothschildu iz 1989. godine, vrijednom 2.000 američkih dolara.

Nakon što je dekantirano, domaćin, samozvani poznavatelj vina, zavrtio je čašu, otpio gutljaj i počeo hvaliti vino zbog čistoće i probranih nota u okusu. Blaženi neznalica, grupa je slučajno dobila najjeftiniju bocu vina na jelovniku, crni pinot procijenjen na samo 18 američkih dolara.

Ova priča možda zvuči poput priče iz mašte, ali rastuća istraživanja o psihologiji i neuroznanosti kušanja vina sugeriraju da se ovakve pogreške stalno događaju, iako istinski vinski stručnjaci često znaju bolje procijeniti okuse nažalost ovakve pogreške su i kod njih vrlo česte.

Jedna od prvih studija koja je eksplicitno manipulirala cijenom vina u realnoj degustaciji otkrila je kako jeftina čaša postaje daleko ugodnija kad se sudionicima kaže da ima veću cijenu.

Eksperiment je proveden tijekom javnog događaja na Sveučilištu u Baselu u Švicarskoj. Da bi zabavio posjetitelje, odsjek za psihologiju ljubazno je pridonio degustaciji vina. Događaj je tijekom dana privukao 140 sudionika i sastojao se od 15-minutne sesije degustacije vina. Za svako kušanje sudionici su dobili svoj stol i rečeno im je da ne komuniciraju s drugima koji su također uključeni u događaj – na taj način se neće utjecati na njihov pogled na vino.

Tada je na svaki stol stavljeno šest malih čaša vina, a posjetiteljima je rečeno da kušaju svaku čašu u određenom slijedu u potpunosti nasumično odabranom za svakog pojedinca. Nakon svakog gutljaja sudionici su dobili uputu da nepce očiste gutljajem vode i ocijene vino ugodnošću i intenzitetom.

Kad se cijena vina sakrila, istraživači nisu otkrili razliku u ocjeni ugodnosti, bez obzira na stvarnu cijenu.

S druge strane, kada je cijena vina bila pogrešno označena i varljivo povećana, povećala se i ocjena ugodnosti. Primjerice, kada je niskotarifno vino označeno da ima veću cijenu i premašuje vino srednje cijene, sudionici su više uživali u jeftinom.

“Dakle, u vinu može biti istina, ali njegovo subjektivno iskustvo može biti i u cijeni”, zaključuju autori studije.