Divlji i domaći kopitari ključni su za održivost Sredozemnog ekosustava

Istraživači s Sveučilišta Miguela Hernandeza u Elcheu (UMH) proveli su analizu vegetacije tijekom posljednjih 30 godina koristeći satelitske slike dvaju okruženja u Nacionalnom parku Sierra de Cazorla (jugoistočna Španjolska) – jednog s divljim kopitarima poput jelena i drugog s pretežno domaćim kopitarima, specifično Segureno ovcama. Zaključili su da ove vrste biljojeda imaju različite utjecaje na vegetaciju.

Divlji i domaći kopitari nadopunjuju se u održavanju ekosustava. Stoga stručnjaci za ekologiju preporučuju održavanje i tradicionalne transhumantne ispaše i nadziranje napuštenih agrošumskih područja koja priroda vraća u prirodu.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Landscape Ecology, predstavlja napredak u razumijevanju kako bi se mediteranski ekosustavi mogli razvijati u kontekstu klimatskih promjena. U posljednjim godinama napuštanje tradicionalnih praksi, u skladu s klimatskim promjenama, transformiralo je agropastoralne sustave u mediteranskim krajolicima. Kao rezultat ovog fenomena, sve je češći proces renaturalizacije i promjena u pogođenim okruženjima, poznat kao pasivno redivljenje.

Iako ovaj proces može donijeti koristi kao što su veća otpornost na klimatske promjene i utočište za neke vrste divljih životinja, također uključuje gubitak raznolikih kulturnih krajolika i sve rjeđe tradicionalne upotrebe.

Da bi se razumjela buduća evolucija ovih ekosustava i otkrili ključevi koji pomažu u njihovoj zaštiti, neophodno je procijeniti njihove dugoročne klimatske odgovore u različitim uvjetima koji uzimaju u obzir i ispašu domaćih vrsta i prisutnost divljih kopitara.

Ključni Nalazi Istraživanja:

• Divlji kopitari, poput jelena, preferiraju jesti zeljaste biljke i mlade izdanke drveća, što može spriječiti zarast šume i promicati rast raznolikih biljnih vrsta.
• Domaći kopitari, poput ovaca, preferiraju jesti lišće i travu, što može pomoći u kontroli rasta grmlja i održavanju otvorenih livada.
• U područjima s divljim kopitarima vegetacija je bila raznolikija i otpornija na sušu.
• U područjima s domaćim kopitarima vegetacija je bila bujnija i proizvodila je više biomase.

Implikacije Istraživanja:

Ova istraživanja pokazuju da su i divlji i domaći kopitari važni za održivost mediteranskih ekosustava. Očuvanje raznolikih populacija kopitara je ključno za održavanje zdravih i otpornih ekosustava.

Istraživanje također ima implikacije za upravljanje prirodnim resursima. Politikodonositelji i menadžeri prirodnih resursa trebali bi uzeti u obzir ulogu kopitara u održavanju ekosustava prilikom donošenja odluka o ispaši i drugim aktivnostima upravljanja.