Boris Charmatz, Musee de la danse ‘ENFANT’. Choreographie: Boris Charmatz, Licht Designer: Yves Godin, Kostueme: Laure Fonvieille, Ton: Olivier Renouf, Dudelsack: Erwan Keravec, Buehnenmaschinen: Artefact, Frederic Vannieuwenhuyse, Alexandre Diaz. Volksbuehne Berlin. Berlinpremiere: 21. Juni 2018. Taenzer/innen: Nuno Bizarro, Matthieu Burner, Ashley Chen, Olga Dukhovnaya, Julien Gallee-Ferre, Peggy Grelat, Maud Le Pladec, Thierry Micouin, Solene Wachter. Kinder: Maribelle Bakowski, June Conlin, Mathis Eberhard, Julia Frank, Anna-Maria Ignatushchenko, Larissa Malie Jentsch, Milo Josefsohn, Ruby Mellahn, Max Pohl, Lukas Amaru Runkewitz, Gabriel Schoch, Chloe Stephens, Tom Theiler, Zoe Willens, Elijas Willens.

Plesna izvedba koju se može pogledati u kazalištu Volksbühne u Berlinu od 21.–23.06.
S Enfantom (2011.) francuski je plesač i koreograf Boris Charmatz uspio stvoriti temeljni komad na kojemu gradi nastavak priče. Izvorna verzija (pripremljena za 9 plesača i grupu djece) počinje jezivim plesom stroja i završava skoro sablasno. Djeca trče, tresu se, pjevaju, skaču i nekontrolirano se trzaju, izlazeći iz prekrasnog i istovremeno tužnog sjećanja umjetnika, koji se želi prisjetiti otete i unesrećene djece i djetinjstva oca koreografa koji bježi od nacista. Enfant (dijete) jedan je od najintenzivnijih i najomiljenijih plesnih nastupa 21. stoljeća. Tiho i strogo, prisiljava nas na razmišljanje o našem odnosu prema suštini djeteta. Što, kaže Charmatz, se dogodilo i promijenilo u našem pogledu na djecu?