Gerda Taro bila je njemačko-židovska ratna reporterka, aktivistkinja, antifašistkinja, umjetnica i inovatorica koja je, sa svojim partnerom, Mađarem Andréom Friedmannom, činila drugu polovicu slavnog Roberta Cape, jednog od najslavnijih ratnih i političkih fotoreportera dvadesetoga stoljeća. Poginula je na ratnom zadatku za vrijeme Španjolskog građanskog rata i na taj tragični način postala prva fotoreporterka ubijena na bojnom polju. Prvi je kolovoza 1937. godine. Gerda Taro napunila bi taj dan dvadeset sedam godina. Umjesto toga, održan je njen sprovod. Tužnu procesiju predvodi Friedmann, koji će sam nastaviti raditi kao Robert Capa, muškarac koji je Taro naučio koristiti se Leicom. Zajedno su bilježili zločine fašista u Španjolskom građanskom ratu. Tu su i ostali koji su obilježili njen prerano okončani život; Ruth Cerf, njena stara prijateljica iz Leipziga, s kojom je pobjegla u Pariz; bivši ljubavnik Willy Chardack, Georg Kuritzkes, još jedna nekadašnja ljubav i ključna figura u Međunarodnim brigadama. Svaki od njih poznavao je drugačiju Gerdu, onu koja se ponekad radikalno razlikovala od herojske antifašističke figure koju tog vrućeg kolovoškog dana oplakuje mnoštvo.
Helena Janeczek kreativno i suptilno osvjetljava nasljeđe Gerde Pohorylle, profesionalno zvane Gerda Taro, u ovom izmaštanom prikazu njenog života. Gerda Taro u središtu je kaleidoskopskog romana, ali još jedan od njegovih glavnih likova je i sama era, tridesete godine prošlog stoljeća, s ekonomskom depresijom, porastom nacizma, neprijateljstvom prema izbjeglicama u Francuskoj, ideološkim ratovima stoljeća, kulturnim previranjima i usponom fotografije kao vrhunske umjetničke forme.
Helena Janeczek rođena je u gradu Münchenu u Njemačkoj, u obitelji poljskih Židova koji su preživjeli holokaust. U dobi od 19 godina seli u Italiju i otada tamo živi. Njena prva knjiga, Lezioni di tenebra (Lekcije o tami), objavljena je 1997. godine, a u njoj prepričava obiteljsku povijest te opisuje svoj odlazak u Auschwitz, gdje je njena majka bila zatočena tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 2010. objavljuje roman Le rondini di Montecassino (Montecassinijeve lastavice), koji je osvojio talijansku nagradu Zerilli-Marimo, a govori o grupi vojnika tijekom znamenite Bitke za Monte Cassino u Drugom svjetskom ratu. Njezin roman Djevojka s Leicom osvojio je najprestižniju talijansku književnu nagradu Strega, a našao se i u finalu nagrade Campiello.
Premio Strega – Nagrada Strega najprestižnija je talijanska književna nagrada. Od 1947. Godine, svake se godine dodjeljuje za najbolje djelo prozne fikcije autora bilo koje nacionalnosti na talijanskom jeziku.
foto: fotografija naslovnice
Izdavač: Ljevak
