DNK nudi novi pogled na to kako je Polinezija naseljena

Polinezijski putnici naselili su otoke na velikom prostranstvu Tihog oceana u roku od oko 500 godina, ostavljajući genetski trag rutama kojima su krenuli.

Usporedbe DNK današnjih Polinežana ukazuju na to da su morska putovanja započeta sa Samoe u zapadnoj Polineziji krenula prema jugu, a zatim prema istoku, stigavši ​​do Rarotonge na Cookovim otocima oko 830. godine. Od sredine 1100-ih do sredine 1300-ih, raširili su se kako bi naselili Rapa Nui, također poznat kao Uskršnji otok, i nekoliko drugih otoka odvojenih tisućama kilometara na istočnom rubu Polinezije. Na svakom od tih otoka putnici iz Tuamotua izgradili su masivne kamene kipove poput onih po kojima je Uskršnji otok poznat.

To je scenarij koji je nacrtan u novoj studiji koju je 23. rujna Nature objavio računski biolog Sveučilišta Stanford Alexander Ioannidis, populacijski genetičar Andrés Moreno-Estrada iz Nacionalnog laboratorija za genomiku za bioraznolikost u Irapuatu u Meksiku i njihove kolege.

Nova analiza općenito se usklađuje s arheološkim procjenama migracija ljudi u istočnoj Polineziji od otprilike 900 do 1250. Studija nudi neviđen pogled na puteve naselja koji su se kretali na udaljenosti većoj od 5000 kilometara, kažu istraživači.

I dalje međutim nema odgovora na jedno veliko pitanje u vezi s naseljavanjem otoka, kaže molekularna antropologinja Lisa Matisoo-Smith sa Sveučilišta Otago u Dunedinu na Novom Zelandu, koja nije sudjelovala u novom istraživanju. Nijedan trenutni dokaz ne može riješiti misterij zašto su Polinežani, nakon što su proveli gotovo 2000 godina na Samoi, Tongi i Fidžiju, počeli putovati tisućama kilometara istočno u potrazi za novim zemljama.