U nizu novih eksperimenata znanstvenici su otkrili da dijamanti zadržavaju kristalnu strukturu pri pritiscima pet puta većim od tlaka Zemljine jezgre. To je u suprotnosti s predviđanjima da bi se dijamant trebao transformirati u još stabilniju strukturu pod izuzetno visokim tlakom, što sugerira da se dijamant drži oblika u uvjetima u kojima bi druga struktura bila stabilnija, što se naziva ‘metastabilnim’.

Otkriće ima implikacije na modeliranje okruženja pod visokim tlakom, poput jezgri planeta bogatih ugljikom.

Ugljik je prilično čest koliko god se može dobiti. To je četvrti najrasprostranjeniji element u Svemiru, a može se naći na egzoplanetima i zvijezdama te u prostoru između njih. Također je primarni sastojak svih poznatih života na Zemlji. Bez toga ne bismo postojali; zato se i nazivamo životom koji se temelji na ugljiku.

Dakle, ugljik intenzivno zanima znanstvenike svih vrsta. Međutim, jedno mjesto na kojem se može naći ugljik – jezgre egzoplaneta bogatih ugljikom – vrlo je teško proučiti. Prisutni visoki tlakovi teško se mogu ponoviti, a kad se postignu visoki tlakovi, materijal koji se cijedi teško je sondirati.

Tlak u Zemljinoj jezgri iznosi oko 360 gigapaskala. Pri još većim pritiscima – oko 1.000 gigapaskala, nešto više od 2,5 puta pritiska jezgre Zemlje, znanstvenici su predvidjeli da će se ugljik ponovno transformirati u nekoliko novih struktura, onih koje nikada prije nismo vidjeli ili postigli.

Jedna od metoda postizanja suludo visokih tlakova uključuje upotrebu dijamantnog nakovnja i kompresiju šoka. Ovom metodom ugljikovodik je podvrgnut 45 000 gigapaskala. Ta metoda nastoji uništiti uzorak prije nego što se može ispitati njegova struktura.

Dijamant se ne opušta u grafit kad se iznosi iz dubokog podzemlja: od većih tlakova do nižih. Snaga koja sprječava tu reverziju mogla bi biti razlog zašto se dijamant ne preuređuje u drugi alotrop pod još većim tlakovima od onih u kojima je nastao.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA