Ljudska se povijest uglavnom odvijala u zelenim okruženjima, s prostranim savanama i šumovitim riječnim dolinama u kojima su naši preci bili domaćini milijunima godina.

Usporedbe radi, gradovi predstavljaju radikalno novu vrstu staništa, koja unatoč brojnim pogodnostima često šteti našem mentalnom zdravlju. Istraživanja su povezala urbane sredine s povećanim rizikom od tjeskobe, depresije i drugih problema mentalnog zdravlja, uključujući shizofreniju.

Srećom, istraživanje također nagovještava rješenje: posjet divljini, čak i nakratko, povezan je s nizom dobrobiti za mentalno i fizičko zdravlje, uključujući niži krvni tlak, smanjenu tjeskobu i depresiju, poboljšano raspoloženje, bolji fokus, bolji san, bolje pamćenje i brže zacjeljivanje.

Brojna su istraživanja potvrdila ovu korelaciju, ali još uvijek moramo puno naučiti. Može li samo hodanje šumom doista izazvati sve te korisne promjene u mozgu? I ako da, kako?

Istraživanja pokazuju da se amigdala manje aktivira tijekom stresa kod ruralnih stanovnika u odnosu na gradske, ali to ne znači nužno da ruralni život uzrokuje ovaj učinak. Možda je suprotno, i ljudi koji prirodno imaju tu osobinu vjerojatnije će živjeti na selu.

Terenskim istraživanjem došlo se do zanimljivih zaključaka.

Sudionici koji su šetali šumom prijavili su više vraćanja pažnje i više uživanja u samoj šetnji od onih koji su šetali gradom, što je nalaz u skladu s rezultatima studije fMRI kao i prethodnim istraživanjima.

Istraživači su također naučili nešto zanimljivo o ispitanicima koji su šetali gradom. Iako im se aktivnost amigdale nije smanjila kao kod onih koji su šetali prirodom, nije se ni povećala, unatoč tome što su proveli sat vremena u užurbanom urbanom okruženju.

U svakom slučaju, nova studija nudi neke od dosad najjasnijih dokaza da se moždana aktivnost povezana sa stresom može smanjiti šetnjom kroz obližnju šumu, baš kao što su naši preci radili.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA