Eksperiment otkriva što 1 sat u prirodi čini ljudskom mozgu

Ljudska se povijest uglavnom odvijala u zelenim okruženjima, s prostranim savanama i šumovitim riječnim dolinama u kojima su naši preci bili domaćini milijunima godina.

Usporedbe radi, gradovi predstavljaju radikalno novu vrstu staništa, koja unatoč brojnim pogodnostima često šteti našem mentalnom zdravlju. Istraživanja su povezala urbane sredine s povećanim rizikom od tjeskobe, depresije i drugih problema mentalnog zdravlja, uključujući shizofreniju.

Srećom, istraživanje također nagovještava rješenje: posjet divljini, čak i nakratko, povezan je s nizom dobrobiti za mentalno i fizičko zdravlje, uključujući niži krvni tlak, smanjenu tjeskobu i depresiju, poboljšano raspoloženje, bolji fokus, bolji san, bolje pamćenje i brže zacjeljivanje.

Brojna su istraživanja potvrdila ovu korelaciju, ali još uvijek moramo puno naučiti. Može li samo hodanje šumom doista izazvati sve te korisne promjene u mozgu? I ako da, kako?

Istraživanja pokazuju da se amigdala manje aktivira tijekom stresa kod ruralnih stanovnika u odnosu na gradske, ali to ne znači nužno da ruralni život uzrokuje ovaj učinak. Možda je suprotno, i ljudi koji prirodno imaju tu osobinu vjerojatnije će živjeti na selu.

Terenskim istraživanjem došlo se do zanimljivih zaključaka.

Sudionici koji su šetali šumom prijavili su više vraćanja pažnje i više uživanja u samoj šetnji od onih koji su šetali gradom, što je nalaz u skladu s rezultatima studije fMRI kao i prethodnim istraživanjima.

Istraživači su također naučili nešto zanimljivo o ispitanicima koji su šetali gradom. Iako im se aktivnost amigdale nije smanjila kao kod onih koji su šetali prirodom, nije se ni povećala, unatoč tome što su proveli sat vremena u užurbanom urbanom okruženju.

U svakom slučaju, nova studija nudi neke od dosad najjasnijih dokaza da se moždana aktivnost povezana sa stresom može smanjiti šetnjom kroz obližnju šumu, baš kao što su naši preci radili.