Ambiciozne klimatske politike mogle bi smanjiti ekstremno siromaštvo u zemljama u razvoju ako bi se vlade odlučile za snažne poreze na onečiščivaće ako bi ta sredstva tada bila pošteno raspoređena za pomoć siromašnima, pokazalo je u utorak novo istraživanje.

Autori studije rekli su da su rezultati pokazali da se kreatori politike suočavaju s lažnim izborom između ublažavanja klimatskih promjena i smanjenja siromaštva.

Budući da se fosilna goriva i poljoprivredne kemikalije poput gnojiva toliko jako subvencioniraju, svaki pokušaj uklanjanja potpore poreznih obveznika tim neodrživim praksama često izaziva strah od većih cijena za potrošače.

Industrijski lobisti također tvrde da jeftini izvori energije, poput ugljena, moraju igrati ulogu u širenju pristupa električnoj energiji u zemljama u razvoju.

Istraživači s Instituta za istraživanje utjecaja klime u Potsdamu (PIK) koristili su računalne modele kako bi predvidjeli kako bi razni zahvati usmjereni na ograničavanje globalnog zagrijavanja mogli utjecati na razinu globalnog siromaštva.

Otkrili su da je svijet na putu da oko 20 milijuna ljudi živi u ekstremnoj bjedi tj. s manje od 1,90 američkih dolara dnevno, što se očekuje da će se doseći 2030. godine, što je daleko od UN-ovog cilja da iskorijeni krajnje siromaštvo do kraja desetljeća.

Autori su predložili shemu međunarodnih transfera financiranja klime iz zemalja s visokim dohotkom u zemlje s niskim prihodima kako bi se ublažio dodatni teret s kojim se siromašne države suočavaju u nastojanju da ograniče klimatske promjene.

Samo 5 posto prihoda od cijena emisija iz industrijaliziranih zemalja bilo bi dovoljno da više nego kompenzira nuspojave politike ublažavanja klime u subsaharskoj Africi.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA