Stres je već dugo povezan s time da dlake posijede ili uopće prestanu rasti, ali nismo razumjeli točne razloge zašto. Novo istraživanje na miševima sada bi moglo odgovoriti na neka ključna pitanja o toj najvažnoj vezi između stresa i naše kose.

Ne samo da su istraživači identificirali glavni hormon stresa koji stavlja produženu pauzu u rast kose, već su i shvatili koji su tip stanice i molekula odgovorni za prijenos signala stresa.

Ako se ova otkrića uspješno prevedu u ljudsku biologiju, konačno bismo mogli razbiti kod koji kronični stres povezuje s gubitkom kose.

“Koža nudi slikovit i dostupan sustav za dubinsko proučavanje ovog važnog problema”, kaže biolog Ya-Chieh Hsu sa Sveučilišta Harvard. “U ovom smo radu otkrili da stres zapravo odgađa aktivaciju matičnih stanica i iz temelja mijenja koliko često matične stanice folikula dlake obnavljaju tkiva.”

Prvo, istraživači su potvrdili da je isticanje miševa stresu doista ograničilo rast kose produžujući vrijeme za koje su se matične stanice odmarale.

Zatim su identificirali kortikosteron kao odgovorni hormon stresa. Davanje miševima dodatnog kortikosterona imalo je jednak učinak na matične stanice dlake kao što je zapravo stvaranje stresa životinjama relativno bezopasnim tehnikama kao što su naginjanje kaveza i bljeskalice.

Kirurško uklanjanje izvora hormona stresa poništilo je učinak: folikuli dlake na miševima nastavili su se obnavljati s vrlo malo stanki za odmor, čak i kako su životinje starile (s godinama sisavaca folikuli obično postaju manje aktivni).

To sugerira da čak i normalne razine kortikosterona u miševa imaju važan regulacijski učinak kada je u pitanju rast dlake, a dodatni stres mogao bi biti razlog zašto folikuli dlake i njihove matične stanice dulje miruju.

Ključno je pitanje: rade li ljudska tijela na isti način? Imamo vlastiti ekvivalentni hormon stresa koji se naziva kortizol, ali bit će potrebno više istraživanja kako bi se utvrdilo reagira li na isti način kao što to čini kortikosteron kod miševa.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA