Što ako su priče doslovno postale naš svakodnevni kruh i maslac? Na neki način već jesu. Ipak, talijanski redatelji D’Innocenzo Brothers misle da bismo mogli biti radikalniji u pristupu svakodnevnom pripovijedanju, a njihov posljednji uradak Favolacce (Loše priče) daje filmsku suštinu njihovim argumentima.

Braća su pogodila prave talijanske scene svojim prvim filmom La terra dell’abbastanza (2018). Sada su se talentirani blizanci iz Rima preobrazili u profinjene suvremene pripovjedače.

Roditelji u priči, Dalila i Bruno ( Barbara Chichiarelli i Elio Germano) zaokupljeni su sobom i neprijateljski raspoloženi, a djeca su prepuštena sama sebi. Izgled je važniji od odnosa, što se ilustrira kada se djecu natjera da čitaju svoje ocjene (sve petice, sve najbolji rezultati) gostima na večeri a sve skupa se čini više poput gorke „šale“ a ne dičenje uspjesima i ljubavi koju pokazuju mama i tata.

Dakle, nitko ne primjećuje uznemirujuće i destruktivne utjecaje kojima su djeca izložena, poput učiteljice koja ih pokušava izmoriti do smrti, ili ljigave, trudne susjede koja  pruža loše savjete. Nitko ne primjećuje što se događa niz hodnik u dječjim spavaćim sobama.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA