Za Svetozara Borojevića možemo reći da je bio tipičan predstavnik
austrougarske vojske u svoj njezinoj slavi i sa svim njezinim manama.
Vojskovođa staroga kova koji je ostao vjeran caru položenoj zakletvi do te
krajnosti da je i sam na koncu dijelio sudbinu Dunavske Monarhije. Pisati o
Borojeviću znači pisati priču o krajiškome dječaku, koji je poput mnogih
drugih dječaka Vojne krajine stasao na junačkim pričama o predcima koji su
slavu izvojevali u borbama s Turcima i časno položili živote za svoju vjeru
i cara. Priča je to o dječaku čije je odrastanje proteklo daleko od
roditeljskoga doma, o vojniku iskovanomu u vojnim školama stare Monarhije,
uzoritu časniku, osobenjaku koji je zbog svojih uvjerenja sve bio spreman
žrtvovati i jednomu od najvećih vojskovođa Prvoga svjetskog rata, ali to je
ujedno i priča o nepravedno odbačenomu i s vremenom polako zaboravljenomu
velikanu, ne samo hrvatske, nego i svjetske vojne povijesti.
Teško ćemo naći Francuza koji nikad nije čuo za generala Joffrea ili Focha,
Britanca da ne zna za Haiga, Turčina koji nije čuo za Enver Pašu, Rusa za
Velikoga vojvodu Nikolaja, Austrijanca za Conrada ili Nijemca za
Hindenburga… ali zato ćemo vrlo lako naći Hrvata koji ne zna tko je bio
feldmaršal Borojević. Ovaj životopis nastao je iz potrebe da se doprinese
ispravljanju te velike nepravde.

Izdavač: Despot infinitus

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA