Kvantna mehanika bavi se ponašanjem Svemira u super-malim razmjerima: atomima i subatomskim česticama koje djeluju na način koji klasična fizika ne može objasniti. Kako bi istražili ovu napetost između kvantnog i klasičnog, znanstvenici pokušavaju postići da se sve veći i veći objekti ponašaju kvantno.

U slučaju ove konkretne studije, predmetni predmet je sićušna staklena nanosfera, promjera 100 nanometara – otprilike tisuću puta manja od debljine ljudske dlake. Za naše umove to je vrlo, vrlo malo, ali što se tiče kvantne fizike, zapravo je prilično veliko, sačinjava do 10 milijuna atoma.

Gurnuti takvu nanosferu u područje kvantne mehanike zapravo je veliko postignuće, a opet to su točno sada postigli fizičari.

Koristeći pažljivo kalibrirane laserske svjetiljke, nanosfera je suspendirana u svom najnižem kvantno-mehaničkom stanju, jednom od izuzetno ograničenih kretanja u kojima se kvantno ponašanje može početi događati.

Koristeći uzorke smetnji koje generiraju dvije laserske zrake, istraživači su izračunali točan položaj nanosfere unutar njezine komore a odatle i precizne prilagodbe potrebne da se kretanje objekta približi nuli, koristeći električno polje stvoreno dvjema elektrodama.

Ovo je vrlo slično usporavanju njihanja na igralištu guranjem i povlačenjem dok se ne dođe do točke odmora. Jednom kad se postigne to najniže kvantno-mehaničko stanje, mogu započeti daljnji eksperimenti.

Jedan od načina na koji se istraživači nadaju da bi njihovi nalazi mogli biti korisni jest proučavanje kako kvantna mehanika uzrokuje da se elementarne čestice ponašaju poput valova. Moguće je da bi superosjetljive postavke poput ove nanosfere mogle također pomoći u razvoju senzora sljedeće generacije izvan svega što danas imamo.