Prvi put organizirane 1973. godine, “Gavelline večeri” su se do 1991. održale 19 puta, nakon čega su ugašene, ponajviše zbog ratnih okolnosti u kojima se Hrvatska tada zatekla. Nakon četrnaestogodišnje stanke, u listopadu 2005. održale su se revitalizirane, jubilarne 20. “Gavelline večeri”, kao početak novog života ovog festivala. Do 2013. godine i njihovog 28. izdanja “Gavelline večeri” bile su nacionalni festival, na kojem su gledatelji mogli vidjeti najbolje predstave javnih nacionalnih i gradskih kazališta u Hrvatskoj koja s vlastitim profesionalnim ansamblom njeguju dramski repertoar, uz mogućnost sudjelovanja produkcija drugih kazališta ili kazališnih zajednica. Izbornik, odnosno izbornica “Gavellinih večeri” mijenja(la) se svake godine, a posljednje večeri festivala prosudbeno povjerenstvo, sastavljeno od istaknutih hrvatskih kazališnih djelatnika, izabiralo je najbolju predstavu te joj dodijelilo nagradu, nazvanu po osnivaču teatra u Frankopanskoj, dr. Branku Gavelli. Sve predstave igrane su u dvorani kazališta “Gavella”, osim u slučajevima povećane tehničke zahtjevnosti.
Od 2014. godine i 29. njihovog izdanja, “Gavelline večeri” pred zagrebačku publiku dolaze u izmijenjenom obliku, pa Festival postaje regionalnim, pritom ostajući pregledom najkvalitetnijih ostvarenja hrvatskog kazališta u protekloj sezoni. Od 2015. na njemu se, i dalje u mjesecu listopadu u dvorani GDK “Gavella”, prikazuje najmanje pet, a najviše sedam predstava u konkurenciji za nagrade, te jedna izvan konkurencije, na završnoj večeri Festivala. Na Festivalu mogu sudjelovati javna kazališta i kazališne zajednice u Republici Hrvatskoj, kao i kazališta sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, koja njeguju dramski repertoar. Sudjelovati mogu one predstave čija je premijera održana od 01. rujna protekle do 15. lipnja tekuće godine. Predstave koje će biti prikazane na “Gavellinim večerima” odabire Programsko vijeće, u kojem su ravnatelj, dramaturg i izvršni producent GDK “Gavella”. Na kraju Festivala tročlano prosudbeno povjerenstvo, sastavljeno od dvoje istaknutih kazališnih djelatnika iz Hrvatske i jednog iz inozemstva, dodjeljuje četiri nagrade: za najbolju žensku, odnosno mušku ulogu, za najbolju režiju te za najbolju predstavu “Gavellinih večeri”.
Ovogodišnje 34. “Gavelline večeri”, kao i prijašnjih godina, okupljaju repertoarne vrhunce kazališnih kuća iz Hrvatske i susjednih nam zemalja, koji su se u prethodnoj sezoni istakli izvrsnošću i uzbudljivošću, predstave nošene nadahnućem i vještinom svojih stvaratelja, koje živo komuniciraju s publikom propitujući mogućnosti i dosege dramskog teatra danas, bez obzira je li riječ o adaptacijama klasičnih drama, suvremenim komadima ili pak preradama filmskih djela u kazališna. Odabrani naslovi tematski variraju, što je stalnost Festivala, no u formalnom smislu moguće im je pronaći neke zajedničke odrednice. Ponajprije, tu je ansambl-igra, snažno prisutno izvođačko zajedništvo u sukreiranju kazališnog čina, koje možda najbolje opisuje jedan od tekstova uz sarajevsku “Sjećaš li se Dolly Bell”, koji ju karakterizira kao “predstavu s 12 glavnih glumaca”. Slično je i s ostalim naslovima, pa i onima u kojima bismo možda očekivali da se sve vrti oko glavnog junaka ili junakinje. I redatelji kao da su okrenuti glumcima, pa među odabranima nema predstava gdje je koncept snažniji od izvođača. Radost igre obilježava vrlo različite pristupe, poetike, žanrove i poglede, od travestije “Baala”, preko angažiranosti “Petrijinog venca”, ekspresivnosti “Tramvaja zvanog žudnja”, eksperimentalnosti “Tri sestre”, autentičnosti “Huddersfielda” ili preciznog ludizma “Addamsovih”, da spomenemo tek neke od gostiju “Gavellinih večeri” – svuda je prisutno glumačko prijanjanje uz misao predstave, analitičnost u pristupu liku, ravnopravan dijalog s partnerima na sceni. Rezultat je toga i otvorenost prema publici, svijest o važnosti njezinog uključivanja u suigru, poziv – da nam se pridruže.
U listopadu nam tako u teatar u Frankopanskoj najprije dolazi “Baal”, kojeg je po motivima Brechtovog mladenačkog, buntovnog djela iznova ispisao slovenski dramatičar Andrej Rozman Roza, a u produkciji Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane režirao Vito Taufer, dovodeći nam na otvaranje “Gavellinih večeri” energičnu, satiričnu, muzikalnu predstavu uronjenu u niz problema Slovenije – i ne samo nje – danas. Slijedi kazalište koje zagrebačka publika redovito dočekuje znatiželjno i emotivno – Hrvatsko narodno kazalište u Splitu, ovaj put s “Kušnjom”, po komadu Arthura Millera, kod nas vjerojatno poznatijem pod naslovom “Vještice iz Salema”, polemički zagledanom u svijet političkih progona i manipulacija, nekad i danas, u izvedbi mnogobrojnog splitskog glumačkog ansambla i režiji Nenni Delmestre. Zatim je tu “Petrijin venac” Ateljea 212 iz Beograda, dramatizacija izuzetnog romana Dragoslava Mihailovića koju potpisuje Mila Mašović – Nikolić, i gdje u režiji Bobana Skerlića Petriju igraju tri glumice, prikazujući tako “tri lica žene u društvu, svaki put marginalizirane, ali u novom kontekstu”. Nakon ovog naslova, na redu je još jedno gostovanje iz Beograda, ovaj put Jugoslovenskog dramskog pozorišta, s Čehovljevim “Ujakom Vanjom”, u režiji Egona Savina, s Branislavom Lečićem u naslovnoj ulozi te snažnim glumačkim ansamblom u ostalim ulogama ove vječne drame. Potom nam iz sarajevskog Kamernog teatra 55 na Festival dolazi “Sjećaš li se Dolly Bell” Abdulaha Sidrana, naslov koji poznajemo po kultnom filmu, a sada nam u režiji Kokana Mladenovića stiže kao topla, emotivna, po nekima i “katarzična” predstava, ponovno s izuzetnom glumačkom podjelom.
Nakon sarajevske uspješnice, na programu “Večeri” slijedi Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, s još jednim Čehovljevim naslovom – “Tri sestre”, ovaj put povodom za autorski projekt Bobe Jelčića s ansamblom Drame naše središnje nacionalne kuće, a s ciljem redateljsko-glumačkog “istraživanja ne samo sudbina Čehovljevih junakinja i junaka, već i svih nas”. Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu publici Festivala predstavit će se “Tramvajem zvanim žudnja” Tennesseeja Williamsa i redateljice Valentine Turcu, gdje nam se ova renomirana koreografkinja predstavlja i kao dramska redateljica visoko estetiziranog rukopisa, kojem je varaždinski ansambl odgovorio dojmljivom igrom. Slovensko narodno gledališče iz Maribora u Zagreb dolazi pak s višestruko nagrađivanom predstavom “Sumrak bogova”, čije autorstvo potpisuju dramatičar Ivor Martinić (po filmskom scenariju Luchina Viscontija, Enrica Mediolija i Nicole Badalucca) te redatelj Dalibor Matanić, a gdje se u prikazu obitelji industrijalaca u vrijeme uspona nacizma u Njemačkoj zrcali raspadanje “stupova društva” i mnogih današnjih zajednica.
Zagrebačko kazalište mladih predstavit će nam se “Huddersfieldom”, po sjajnom komadu suvremenog srpskog pisca Uglješe Šajtinca o usamljenosti i zajedništvu, odlascima i povratcima, u adaptaciji pisca i dramaturga Tomislava Zajeca i režiji Renea Medvešeka te autentičnoj igri mahom mladih članova ZKM-ova ansambla. Na predzadnjoj večeri Festivala publika teatra u Frankopanskoj gledat će naslov kazališta domaćina – “Ciglu”, nastalu po drami Filipa Šovagovića, koju je autor nadopisao za potrebe ove predstave, “zanimljive, važne, socijalno osviještene i društveno relevantne”, a čiju režiju potpisuje Krešimir Dolenčić. 34. “Gavelline večeri” zatvorit će Mestno gledališče ljubljansko, sa svojim hit-naslovom “Addamsovi” Marshalla Brickmana, Ricka Elicea i Andrewa Lippa, u režiji Aleksandra Popovskog, koji će biti prikazan izvan konkurencije.
