Gavella: Ivan Viripajev – Pijani

U drami jednog od najzanimljivijih suvremenih ruskih dramatičara, Ivana Viripajeva, svi su likovi pijani. Pijanstvo je ovdje koncept, metafora i stanje. Jer opijeni alkoholom, zapravo su pijani – zbunjeni, dezorijentirani, izgubljeni – duhom. Pritom je Viripajev inventivno združio metafizičku dramu s komedijom, nerijetko i apsurdnom, te religiju s ironijom, pri čemu ga neki kritičari nazivaju “spojem Tarkovskog i Tarantina”. “Treba vidjeti ciljeve i zadatke koje si postavljamo, i to je sve.”, reći će jedan od likova “Pijanih”, ali upravo u tome i jest stvar: četrnaest osoba koje tumaraju (vele)gradskim prizorištima ovoga teksta doimaju se kao da ne znaju kamo idu, pa su potezi što ih povlače nerijetko bizarni i ishitreni. Humor koji im olakšava postojanje opor je i bespoštedan, uz preokrete uvjetovane iznenadnim izjavama ljubavi, priznanjima nevjere, naprasnim sastancima i rastancima… A kad je alkohol(izam) u pitanju, ne treba isključiti ni doslovnost, pa “Pijani” upozoravaju i na taj društveni problem. U režiji Vite Taufera, slovenskog redatelja velikog kazališnog iskustva, udomaćenog i na hrvatskim scenama, “Pijani” nam se ukazuju kao komad koji priziva elektriziranu kolektivnu igru, sav u nervoznom gibanju i strastenoj logoreji, svadljiv i tjelesan, gdje su bujice riječi i kovitlaci pijanstava iskaz onog potisnutog, zapretenog u nama…