U srcu Europe krije se mračna tajna. Hrvatska, nažalost, postala je sinonim za alarmantnu statistiku nasilja nad ženama. Tišina koja prati ovu goruću problematiku u kontrastu je s užasavajućom realnošću: svakih 15 minuta jedna žena u Hrvatskoj postaje žrtva nasilja.
Nasilje prožima sve aspekte života, od ruralnih područja do urbanih centara, ispreplićući se u mrežu koja zarobljava žene u tišini. Fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje – oblici su raznoliki, a posljedice razorne. Žene su ugrožene u svojim domovima, na radnim mjestima, na ulicama, u virtualnom svijetu – nigdje nisu sasvim sigurne.
Zašto ova tema ne odjekuje u svakodnevnim razgovorima? Zašto ne vidimo masovne prosvjede na ulicama? Zašto se ova brutalna realnost skriva pod velom tišine?
Kultura šutnje: Oklovi laži i predrasuda
Jedan od ključnih problema je duboko ukorijenjena kultura šutnje. Žrtve se suočavaju s osudom, sumnjičenjem i stigmatizacijom. Društvene norme i patrijarhalni mentalitet često ih optužuju za “provokaciju” nasilja, stavljajući ih u podređen položaj i dodatno ih traumatizirajući.
Stigma i predrasude guše žene, onemogućujući im da potraže spas i pravdu. Strah od osvete, ekonomska nesigurnost, nepovjerenje u institucije i nepostojanje adekvatne podrške sprječavaju ih da progovore.
Nespremnost sustava: Praznine u zaštiti
Postojeći sustav za zaštitu žrtava nasilja često je neefikasan i pun pukotina. Institucije nisu u potpunosti usklađene, a žrtve se suočavaju s dugotrajnim i frustrirajućim procedurama. Nedostatak edukacije i osjetljivosti među dionicima u sustavu dodatno otežava situaciju.
Nedostatak skloništa i financijske podrške za žrtve otežava im napuštanje nasilnih okruženja. Pravne sankcije za počinitelje često su blage i ne sprječavaju ponavljanje nasilja.
Neuspjeh prevencije: Korijen problema
Nedostatak preventivnih edukacija u školama i u svim slojevima društva doprinosi perpetuaciji nasilja. Tolerancija do mržnje, diskriminacije i seksizma hrani atmosferu u kojoj se nasilje nad ženama normalizira i marginalizira.
Nedostatak edukacije o zdravim odnosima i seksualnosti, kao i o ulozi muškaraca u sprječavanju nasilja, ostavlja duboke rupe u temeljima našeg društva.
Vrijeme je da se probudimo iz letargije i preuzmemo odgovornost. Nasilje nad ženama nije privatni problem, već problem cijelog društva.
Kako digitalni svijet postaje novo ratište
Nasilje nad ženama nije ograničeno na fizičke prostore. U doba tehnološkog napretka, digitalni svijet postao je novo ratište gdje se žene suočavaju s agresijom i zastrašivanjem. Online progonjenje, doxing (objavljivanje privatnih podataka), i verbalno nasilje na društvenim mrežama predstavljaju sve veće prijetnje.
Žene su meta anonimnih komentara, seksualnog uznemiravanja i distribucije osjetljivih fotografija. Ovaj oblik nasilja može imati teške psihološke posljedice, poput anksioznosti, depresije i osjećaja izoliranosti. Platforme društvenih mreža često imaju nedostatke u praćenju i uklanjanju takvog sadržaja, ostavljajući žrtve ranjivim i izloženim.
Generacijska trauma: Nasljeđe prošlosti i njegov utjecaj
Temeljita analiza ovog problema mora promatrati i njegove velike povijesne i društvene dimenzije. Hrvatsko društvo, poput mnogih drugih u regiji, nosi dugogodišnje breme patrijarhata i posljedice rata iz 1990-ih. Kultura muškosti i glorifikacija “jačeg spola” često se normaliziraju, stvarajući okvir u kojem je nasilje nad ženama vidljivo kao prihvatljiva pojava.
Generacijska trauma prenesena s majki na kćeri može utjecati na njihovu percepciju odnosa i toleranciju prema nasilnom ponašanju. Ovo ispreplitanje povijesnih i društvenih faktora zahtijeva višestruke strategije za stvaranje dugoročnog i trajnom promjene.
Promjena mentaliteta: Muškarci kao partneri u rješavanju problema
Rješavanje ovog gorućeg problema ne može se postići samo kroz zaštitu žrtava. Ključan je i aktivni angažman muškaraca u mijenjanju društvene klime. Edukacija o zdravoj muškosti i promoviranje muškaraca kao zagovornika jednakosti važno je sredstvo za suzbijanje nasilja.
Muškarci trebaju biti potaknuti na razmišljanje o svojoj ulozi u sprječavanju nasilja i promoviranju poštovanja prema ženama. Škole, mediji i civilno društvo mogu odigrati važnu ulogu u poticanju ovog preokreta u načinu razmišljanja, stvarajući prostor za otvorene dialoge i aktivno sudjelovanje muškaraca u rješavanju ovog problema.
Hrvatskoj je hitno potrebna promjena klime. Kulturna transformacija, usmjerena na stvaranje društva tolerancije i poštovanja prema ženama, mora postati naš zajednički cilj. Izlazak iz mraka tišine i preuzimanje odgovornosti na svim razinama – od vlade i institucija do pojedinaca i obitelji – jedini je put prema budućnosti bez nasilja.
Budućnost Hrvatske mora biti sunčana i sigurna za sve, a to znači i za žene. One nisu žrtve, već snažne pobjednice. Njihov glas se mora čuti, a njihove potrebe moraju biti zadovoljene. Tek tada će Hrvatska moći odbaciti lanac nasilja i iskoristiti zajedništvo i ravnopravnost za stvaranje prosperiteta za sve.
