Najnoviji film francuskog redatelja Clairea Denisa, High Life, glumca Roberta Pattinsona šalje u svemirski brodu u obliku kontejnera, s djetetom kao jedinim prijateljem. Od svojih najranijih trenutaka film zanemaruje fiziku, kvari žanrovsku konvenciju i posve zbunjuje prosječne gledatelje. Na svojoj svjetskoj premijeri u TIFF-u, gotovo polovica publike izašla je na kauciju prije nego što se pojavila odjavna špica. Dok Denisov znanstveno-fantastični film ne zaslužuje da ga se ignorira, ne možete kriviti obične gledatelje što bježe od konfrontirajućeg spoja tjelesnog užasa, eliptičnog filma i sociološkog pogleda na učinke izolacije. To je bizaran film i jednostavno, budimo iskreni, nekim gledateljima neće sjesti.
Radnja slijedi Montea (Pattinson) dok se bori za preživljavanje na brodu koji se kreće prema crnoj rupi. Putem flashbackova saznajemo da je Monte osuđenik na smrt, ali je ovaj zadatak dobio kao priliku za otkup. Također smo saznali da su svi ostali zatvorenici (uključujući Miu Goth, Andréa Benjamina i dr. Dibs Juliette Binoche) umrli. Tijekom tih flashbackova, učimo o njihovoj misiji, promatramo ih kako se suočavaju s napetostima zatočeništva, i pratimo njihove smrti koje su se dogodile na različite načine.
Dok većina znanstveno-fantastičnih filmova o svemirskim putovanjima opsjeda kvantna fizika ili logistika putovanja u dubokom svemiru ( 2001: Odiseja u svemiru), High Life ima na umu puno više interesa. Zapravo, Denis ima nulti interes, ako ne i aktivan prezir, za koncepte vjerojatne fizike u znanstvenoj fantastici. U ovome filmu, zračne otvori otvaraju se kao normalna vrata, brod ima gravitaciju poput zemlje, a objekti padaju u svemir kao da se kotrljaju s litice, za razliku od besciljnog drifta koji bi bio realan za putovanje svemirom.
U nekim trenucima, likovi raspravljaju o gravitacijskim silama crne rupe i spominju kako konstantno ubrzanje stvara privid normalne gravitacije na brodu, ali ovi poluslučajni pokušaji da objasne pravila znanstvene fantastike gledatelju poprilično su besmisleni. Vjerujem da Denis žrtvuje logiku radi izrade nezaboravnih kadrova ili kako bi pojačao neugodu gledatelja, ali mnoštvo znanstvenofantastičnih filmova izaziva gledateljeve predrasude bez odbacivanja sve znanstvene koherentnosti.
Mogu gotovo sa sigurnošću ustvrditi da niti jedan znanstveno-fantastični film od 80-ih godina prošlog stoljeća na ovamo nije posvetio toliko pozornosti tjelesnim tekućinama kao High Life. To je najuočljivije kada se istražuje kako izolacija i očaj izazivaju seksualnu disfunkciju i agresiju. Postoji nekoliko trenutaka seksualnog zlostavljanja koji pokazuju kako se ljudi brzo spuštaju u divljaštvo kada posljedice njihovih djelovanja više nisu važne.
Što se mene tiče, zadivljen sam konfrontacijskom prirodom filma, ali mi nedostaje koherentna teza, kao što još više nedostaje unutarnja logika. Pattinson je odličan u glavnoj ulozi, a trenuci njega i djeteta otkrivaju šokantnu nježnost koja govori o njegovoj osjetljivosti kao glumcu. Tu su i upečatljive slike, bilo da se radi o prikazu tijela koja plutaju u mraku svemira (trenutak u kojem film nema realističnu fiziku), ili snimak vlage koji se skuplja na lišću brodskog vrta. koji vraća natrag u kontrakulturne znanstveno-fantastične filmove iz 1970-ih.
Zbunjen sam ali i pomalo zadivljen.
