Dok je U agoniji drama čiji zeitgeist podnosi Straussa i cijeli kič koji s njime dolazi, Aretej je iskorak u vremena u kojima čovjek kao i pitanja koje postavlja postaju sistemski zaprljanija, dublja, a tektonika ljudskoga postojanja već je prodrmana atomskim bombama i Schönbergovom dodekafonijom.

Ono što te dvije drame naoko razdvaja, definitivno sintetizira vrijeme u kojemu živimo.

Sentimentalnost plemstva na izdisaju 1920-ih te gorka ironija obrazovanih intelektualaca bez obiteljskoga pedigrea na vratima Drugog svjetskog rata, upravo zajedno inscenirane kreiraju našu globalnu ali krajnje individualiziranu atmosferu ulaska u maglovito središte dvadeset prvog stoljeća, kad će ljudska ruka ili postati faktor pozitivnih promjena ili će se zauvijek upisati u vremensku crtu Zemlje kao jedna slučajna majmunska anomalija.