Vječno aktualna Bizetova opera o ljubavi i slobodi vrlo je dobro poznata i onima koji nisu uobičajena operna publika ponajviše zbog strastvene ljubavne priče, blistavo napisanih arija i prizora koji suptilno citiraju španjolski folklor. Djelo je nastalo prema istoimenoj, ne osobito prihvaćenoj, pripovijetki Prospera Mériméea temeljenoj na istinitoj dramatičnoj i romantičnoj priči s primjesama surova realizma, o ljubavnome trokutu Ciganke Carmen, vojnika Don Josea i toreoadora Escamilla.

Likovi u kojima su oslikane tajnovite dubine ljudske psihe, eros kakav su osjećali stari; zavodljiv, razigran, zajedljiv, demonski, neobuzdan ( F. Nietzsche) i fatalna strast među njima pokreću dramsku radnju, vodeći je ka neminovnom tragičnom završetku. Iako je opera na praizvedbi 3. ožujka 1875. u Parizu doživjela fijasko, daljnji put Bizetove Carmen, za koju su libreto napisali H. Meilhac i L. Halévy, bio je vrtoglav uspon djela do svjetske slave, da bi je danas gotovo svi smatrali vrhuncem opernoga stvaralaštva.