Kitovi su među najglasnijim živim životinjama na planetu, proizvode zvukove škripanja, kucanja i kliktanja staccato kako bi komunicirali s drugim kitovima koji su udaljeni nekoliko metara do nekoliko stotina kilometara.

Ova simfonija klikova s ​​uzorkom, poznata kao kodovi, mogla bi biti dovoljno sofisticirana da se kvalificira kao punopravni jezik. Ali hoće li ljudi ikad razumjeti što ti kitovi govore?

Odgovor je možda, ali prvi istraživači moraju prikupiti i analizirati neviđeni broj komunikacija između kitova, rekli su istraživači za Live Science.

Sa šest puta većim mozgom od našeg, kitovi imaju zamršenu društvenu strukturu i provode velik dio svog vremena u druženju i razmjeni kodova. Te poruke mogu biti kratke od 10 sekundi ili trajati više od pola sata.

Čini se da ovo klikanje ima dvostruku svrhu. Kitovi mogu zaroniti do dubine od 1.000 metara ili tri puta dublje od nuklearnih podmornica, prema oceanografskoj instituciji Woods Holes. Budući da je na tim dubinama mrkli mrak, evoluirali su u potrazi za lignjama i drugim morskim bićima koristeći klikove za eholokaciju kao vrstu sonara. Isti taj mehanizam klikanja koristi se i u njihovim društvenim vokalizacijama.

Projekt CETI trenutno ima snimke oko 100 000 klikova kitova, koje su marljivi biolozi mukotrpno prikupljali tijekom mnogih godina, ali algoritmi strojnog učenja mogli bi trebati negdje blizu 4 milijarde klikova i škljocaja, kako bi mogli aktivno raditi na njihovom razumijevanju i dešifriranju. No, čak i uz sve ove podatke, hoćemo li ih moći dešifrirati? Mnogi algoritmi strojnog učenja smatraju da je zvuk teže analizirati od teksta.

Uzevši u obziri i činjenicu da kitovi koriste i dijalekte u govoru, pred znanstvenicima je težak i mukotrpan put do konačnog razumijevanja i dešifriranja složene komunikacije među kitovima.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA