Holokaust u Zagrebu

Ova knjiga govori o zločinu nad zagrebačkim Židovima u doba Nezavisne Države Hrvatske. Detaljno prepričava kako se on odvijao na propagandnom, pravnom, ekonomskom planu, sve do masovnih uhićenja i deportacija u logore iz kojih se malo tko vratio.

Od oko 12 000 do 13 000 Židova koji su živjeli u Zagrebu prije Drugog svjetkog rata preživjela je otprilike trećina.

Prvo izdanje knjige 2001. izazvalo je veliku pozornost javnosti i žestoke debate. Knjiga je doživjela američko izdanje (pod naslovom Holocaust in Croatia) te bila finalist (jedna od dviju) za National Jewish Book Award.

Ovo drugo izdanje zadržalo je istu dramaturšku osnovu, ali je značajno dopunjeno i prošireno činjenicama iz novije literature i izvora.

„Autori su koristili obimnu arhivsku građu i privatnu dokumentaciju mnogih pojedinaca. Prvi su put obrađeni i objavljuju se neki arhivski fondovi koji dosad nisu bili predmet istraživanja: Ravnateljstvo ustaškog redarstva, Ministarstvo unutarnjih poslova NDH, kartoteka židovskog znaka, kartoteka Jasenovca i kartoteka jasenovačkih zatočenika iz kraja 1944., matične knjige pokrštenih, projekt „Dotrščina“, arhivi OZN-e i SUP-a SRH… Ovaj rukopis nije samo golemi rudnik podataka i nezaobilazno štivo za svakog budućeg istraživača već je i temeljno sintetsko historiografsko djelo o holokaustu u Zagrebu i NDH kakvo dosad hrvatska historiografija i povijesna publicistika nije imala.“
Iz recenzije dr. Narcise Lengel-Krizman

„Holokaust u Zagrebu Ive i Slavka Goldsteina prva je cjelovita obrada teme o kojoj su dosad uglavnom bili poznati samo elementi, često komponente u ‘prekrajanju povijesti’. Na temelju do sada velikim dijelom neupotrijebljenog izvornog materijala autori crtaju zbivanja koja ne komentiraju nekim moralnim vrednovanjem. Tragedija naime proizlazi iz opisa brojnih pojedinačnih sudbina koje su ostavile tragove u pisanim izvorima i u sjećanju preživjelih svjedoka… Ovaj potresni tekst pruža bogatstvo dosad nepoznatih podataka koji sa svih aspekata osvjetljavaju tragičnu povijesnu zbilju. Ozbiljnost i odgovornost dvojice autora jamči visoku kvalitetu teksta.“
Iz recenzije prof. dr. Mirjane Gross

Ivo Goldstein (1958.), historičar i diplomat, zaposlen je od 1980. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je napredovao do redovnog profesora u trajnom zvanju.
U prvom dijelu karijere bavio se bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, a od sredine devedesetih i različitim aspektima hrvatske povijesti 20. stoljeća.
Objavio je tridesetak knjiga. Bio je hrvatski veleposlanik u Francuskoj, Monaku te stalni predstavnik pri UNESCO-u, član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, odlikovan je ordenom viteza reda Legije časti Francuske Republike.

Slavko Goldstein (1928. – 2017.), novinar i nakladnik, rođen je u Sarajevu, a od ranog je djetinjstva živio u Karlovcu, gdje je polazio gimnaziju. Antifašističkoj borbi priključio se 1942. godine. Nakon rata surađivao je u Studentskom listu, a 1952. bio član osnivačke redakcije Vjesnika u srijedu. Otada je neprekidno djelovao u hrvatskom novinarstvu i nakladništvu, jedno vrijeme i na filmu. Najprije kao glavni urednik Stvarnosti, zatim kao direktor Sveučilišne naklade Liber, direktor Novoga Libera, savjetnik u Cankarjevoj založbi (1983. – 1992.) te direktor lista Tjednik (1996. – 1997.). Bio je glavni urednik časopisa Erasmus, osnivač i prvi predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke te predsjednik Židovske općine Zagreb. Napisao je stotine novinskih i esejističkih tekstova, predgovora ili pogovora knjigama koje je uredio, a napisao je i više scenarija za filmove te knjige, među kojima se ističe višestruko nagrađivana i prevođena 1941.: godina koja se vraća.

Izdavač: PROFIL