Invazivne biljke predstavljaju sve veću prijetnju bioraznolikosti i ekosustavima diljem svijeta. Često se podcjenjuje njihova šteta, a nova istraživanja pokazuju da one mogu ostati dormantne desetljećima ili čak stoljećima prije nego što se aktiviraju i počnu širiti.

U članku “Invasive plant time bombs: A hidden ecological threat” objavljenom na Phys.org-u, znanstvenici upozoravaju na ovu skrivenu opasnost. Opisuju kako se invazivne biljke mogu razmnožavati i širiti na razne načine, uključujući sjemenke, korijenje i vegetativne reproduktivne organe. Neke od ovih biljaka mogu ostati u stadiju mirovanja desetljećima, čak i stoljećima, čekajući na povoljne uvjete za rast. Kada se ti uvjeti konačno pojave, biljke mogu naglo procvjetati i brzo se razmnožiti, istiskujući autohtone vrste i narušavajući ravnotežu ekosustava.

Članak navodi primjere nekoliko invazivnih biljaka koje su postale ozbiljna smetnja. Japanski jorgovan (Ailanthus altissima) je brzorastuće drvo koje se lako širi i može istisnuti autohtone vrste drveća. Azijski kukuruzni list (Microstegium vimineum) je agresivna trava koja se brzo širi u šumama i na poljoprivrednim površinama. Vodeni hijacint (Eichhornia crassipes) je plutajuća biljka koja može brzo prekriti vodene površine i ometati ribolov i plovidbu.

Znanstvenici u članku naglašavaju važnost ranog otkrivanja i sprječavanja širenja invazivnih biljaka. To se može postići edukacijom javnosti, praćenjem potencijalno invazivnih vrsta i brzom intervencijom kada se one otkriju. U nekim slučajevima može biti potrebno i korištenje metoda suzbijanja, kao što su herbicidi ili mehaničko uklanjanje.

Članak zaključuje da su invazivne biljke ozbiljna ekološka prijetnja koja zahtijeva hitnu akciju. Rano otkrivanje, sprječavanje širenja i suzbijanje invazivnih biljaka neophodni su za očuvanje bioraznolikosti i zaštitu ekosustava.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA