Kroz povijest su važni gradovi diljem svijeta cvjetali uz obale rijeka. No rijeke mogu biti i destruktivne sile. Poplave u rijetkim prilikama mogu naglo pomaknuti puteve rijeka. Ti događaji “skakanje kanala”, koji se nazivaju avulzijama, izazvali su neke od najsmrtonosnijih poplava u ljudskoj povijesti.

Avulzije na kineskoj Žutoj rijeci ubile su više od 6 milijuna ljudi u kasnom 19. i početkom 20. stoljeća. Slični događaji povezani su s propadanjem mezopotamske civilizacije duž rijeka Tigris i Eufrat u današnjem Iraku.

U SAD-u je rijeka Mississippi mnogo puta promijenila tok u posljednjih 7000 godina. Danas je višestruka kontrolna struktura u središnjoj Louisiani sprječava da iskoči iz obale i spoji se s rijekom Atchafalaya.

Međutim, znanstvenici su otkrili novu klasu avulzija na deltama koje nisu odražavale ni ograničenost doline ni duljinu rukavca. Ove su rijeke promijenile tok daleko uzvodno od mjesta gdje su na njih utjecala jezera ili oceani na njihovim ušćima.

Te su delte bile ili na strmim tropskim otocima poput Madagaskara i Papue Nove Gvineje ili u pustinjskim sredinama kao što je Eritreja. Na tim mjestima rijeke nose iznimno velike količine nanosa tijekom poplava.

Kada rijeke poplave, one erodiraju svoja korita počevši od njihovih ušća i rade unatrag daleko uzvodno, slično velikim rijekama poput Mississippija.

Međutim, kombinacija dugog tipičnog trajanja poplava i iznimno velikih opterećenja sedimentom tijekom poplava omogućuje da erozija napreduje daleko uzvodno.

Kao rezultat toga, ove rijeke mogu promijeniti tok znatno iznad zone rukavca gdje se u velikim obalnim rijekama događaju avulzije.