Sandro Đukić jedan je od najzanimljivijih hrvatskih umjetnika srednje generacije. U svojoj autorskoj strategiji već niz godina – služeći se postupcima arhiviranja odnosno aktivna memoriranja – propituje fenomenologiju rekontekstualizacije vlastitih ranije realiziranih ideja/radova. Izložba u Galeriji MH posredstvom dvaju objekata, komplementarnih im slika na papiru te niza originalnih skica za neke od minulih projekata u tom smislu utjelovljuje umjetnikov logičan daljnji istraživački korak u tom smjeru.

KUSTOSI: VANJA BABIĆ I NEVA LUKIĆ

Otvorenje 17. studenog u 19 sati, 17. – 29. studeni 2022.

Iz predgovora Neve Lukić:

Ponovno je do nas doplutao objekt. Sam od sebe, nošen sinkronijom, sačuvan u prostoriji, nikada do sada izlagan u Hrvatskoj a postojeći već odavno, pojavio se baš u trenutku kad je prazan prostor galerije vapio za njegovom postojanošću. Objekt prisutan u stvaralaštvu Sandra Đukića od samih početaka pa do danas, ako uopće unutar konteksta rada ovoga umjetnika postoje početci ili sredine, ako postoje vrhunci i raspleti radnje, ako doista postoje prošlost, sadašnjost i budućnost; odnosno ne odvija li se Đukićevo stvaralaštvo upravo sada, u kontinuiranom prezentu?

Ovoga puta Đukićeva izložba ObjektI (Gliptoteka HAZU, zajedno s Damirom Babićem, Zagreb, 1991.) više nije jedan od subjekata aktualne izložbe kao što je to bio slučaj s njegovom izložbom realiziranom u suradnji s Bojanom Salajem Memorija kao konstrukt socijalnih diskursa sadašnjosti (MMSU, Rijeka, 2021.), već u ovome kontekstu Objekti postaju neka vrsta „kabineta čudesa“, utjelovljenja sjećanja iz kojega umjetnik izvlači pred nama izložen objekt, onaj koji se nametnuo sam i samim time postao subjektom.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA