Kad je stijena sada poznata kao udarni udar Chicxulub pala iz svemira i udarila u Zemlju prije 66 milijuna godina, tamo su bili žohari.

Udar je izazvao ogroman potres, a znanstvenici misle da je također izazvao vulkanske erupcije tisućama kilometara od mjesta udara. Tri četvrtine biljaka i životinja na Zemlji je umrlo, uključujući većinu dinosaura, osim nekih vrsta koje su bile preci današnjih ptica.

Kako su žohari dugi nekoliko centimetara mogli preživjeti kada je toliko moćnih životinja izumrlo? Ispostavilo se da su bili lijepo opremljeni da prežive meteorsku katastrofu.

Ako ste ikada vidjeli žohara, vjerojatno ste primijetili da su njihova tijela vrlo ravna. Ovo nije nesreća. Ravniji kukci mogu se stisnuti na uža mjesta. To im omogućuje da se sakriju praktički bilo gdje – i možda im je pomoglo da prežive udar Chicxuluba.

Kada je meteor udario, temperature na Zemljinoj površini su naglo porasle. Mnoge životinje nisu imale kamo bježati, ali žohari su se mogli skloniti u malene pukotine tla koje pružaju izvrsnu zaštitu od vrućine.

Udar meteora izazvao je niz učinaka. Podigao je toliko prašine da se nebo smračilo. Kako je sunce zamračilo, temperature su pale i uvjeti su postali zimski širom svijeta. Za razliku od nekih insekata koji radije jedu jednu određenu biljku, žohari su svejedi čistači. To znači da će jesti većinu hrane koja dolazi od životinja ili biljaka, kao i karton, neke vrste odjeće, pa čak i kakicu. Apetiti koji nisu izbirljivi omogućili su žoharima da prežive mršava vremena od prirodnih katastrofa.

Još jedna korisna osobina je da žohari polažu jaja u male zaštitne kutije. Ove kutije za jaja izgledaju kao sušeni grah i zovu se oothecae, što znači “futrole za jaja”.

Moderni žohari mogu živjeti gotovo bilo gdje na kopnu, od vrućine u tropskim krajevima do nekih od najhladnijih dijelova svijeta. Znanstvenici procjenjuju da postoji preko 4000 vrsta žohara.