Za divlje životinje u Africi na rubu izumiranja i usko povezane zajednice koje ih štite, COVID-19 predstavlja bauk koji remeti osjetljivo ravnotežno preživljavanje ljudi i ugroženih vrsta. Afrički dužnosnici i stručnjaci za zaštitu iz Kenije, Ugande i Gabona 12. svibnja informirali su članove Kongresa o rastućem utjecaju koronavirusa na zaštićena područja divljih životinja. Njihova sveobuhvatna poruka: nove politike moraju uzeti u obzir i zabrinutosti zbog nacionalne sigurnosti i održivost sredstava za život u zajednicama koje su najviše pogođene mjerama zatvaranja zbog koronavirusa.

Ako afričke vlade ne mogu održati jake mreže područja zaštite prirode, podržavajući tisuće poslova posvećenih očuvanju divljih životinja, zaštićena područja divljeg svijeta suočavaju se s velikim problemima i upitan je njihov opstanak.

Tradicionalno financiranje i ekonomski razvoj u tim područjima neće se vratiti preko noći. Još ne znamo trajni utjecaj COVID-19 na afričku turističku industriju no on bi mogao biti značajan. Rani podaci pokazuju prijelome u sustavu, ali puni učinak zabrana putovanja, zatvaranja granica i otkaza odmora na zaštićenim područjima i lokalnim zajednicama koje postoje zajedno s divljim područjima tek počinje tonuti diljem afričkog kontinenta.

Veliki izvori prihoda koji su podržavali egzistenciju i stabilnu ekonomiju naglo su prekinuti krajem ožujka prošle godine. Nijedan posao na ovim područjima nije ostao neozlijeđen.

Uz gubitke iz turističkog sektora, dobro organizirane mjere zaključavanja u gusto naseljenim gradovima pogoršavaju situaciju u manjim ruralnim zajednicama. Procjenjuje se da 350 milijuna ljudi u Africi radi u onome što je poznato kao neformalno zaposlenje. Socijalno distanciranje i nezaposlenost u ovom velikom segmentu utjecali su na mnoge stanovnike gradova da se vrate u svoje rodne gradove. No, s obzirom na to da ruralne zajednice također doživljavaju visoku nezaposlenost i ozbiljne rezove plaća, ljudi koji se vraćaju kući imat će malo mogućnosti za život, što povećava mogućnost privlačenja u ilegalne aktivnosti poput krivolova i trgovine divljim životinjama.

Dok se SAD i druge države zalažu za pomoć Africi, poticajni paketi moraju biti osmišljeni tako da uključuju podršku zajednicama na prvim crtama očuvanja divljih životinja. Ako ne djelujemo na usmjeravanje pomoći i ulaganja za stvaranje radnih mjesta afričkim zajednicama kojima je ista najpotrebnija, riskiramo preokrenuti 30 godina dobitka u promjeni ponašanja prema divljini i povratak na stare probleme krivolova i naglog izumiranja mnogih životinjskih vrsta.