Profesor George Mylonakis, iz Bristol’s Department of Civil Engineering, bio je pozvan pridružiti se 16-članoj istraživačkoj ekipi sačinjenoj od vrsnih inženjera, koju predvodi profesor Camillo Nuti na Sveučilištu Roma Tre, kako bi istražio nevjerojatnu zagonetku tornja u Pisi koja je dugi niz godina zbunjivala povjesničare.

Usprkos nesigurnosti tornja nagnutog pod kutom od pet stupnjeva, što dovodi do pomaka na vrhu više od pet metara, toranj visok 58 metara uspio je preživjeti, neoštećen, najmanje četiri jaka potresa koji su pogodili regiju još od 1280. godine.

S obzirom na ranjivost strukture, koja jedva uspijeva održati toranj stabilnim, očekuje se da će ozbiljnu štetu ili čak rušenje prouzročiti bilo kakva pa i najmanja seizmička aktivnost. Iznenađujuće, rušenje i oštećenje se ipak nije dogodilo unatoč nekoliko jakih potresa koji su tresli ovo područje, a do sada je to poprilično zbunjivalo povjesničare i inženjere. Nakon proučavanja dostupnih seizmoloških, geotehničkih i strukturnih podataka, istraživački tim zaključio je da se opstanak kule može pripisati fenomenu poznatom kao dinamička interakcija strukture tla (DSSI).

Značajna visina i krutost tornja u kombinaciji s mekoćom temeljnog tla uzrokuju bitno modificiranje vibracijskih karakteristika strukture, na takav način da toranj i tlo oko njega upijaju vibracije i raspršuju ih oko sebe. To je bio ključ njegovog preživljavanja. Jedinstvena kombinacija ovih karakteristika daje Tornju u Pisi svjetski rekord u DSSI učincima.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here