Staklo je vrhunac priče koju je režiser M. Night Shyamalan započeo još davno, prije 19 godina s filmom Unbreakable. M. Night Shyamalan je u tome ostvarenju pokazao publici svijet superheroja, ali na poprilično drugačiji način nego smo naviknuli gledati.

Bio je to film koji je publika uživala gledati, ali što je još važnije, nastavio je uspon mladog Shyamalana. 2016., publici je predstavljen film Podvojen. Ova je priča slijedila podrijetlo Kevina Wendella Crumba kojeg je utjelovio James McAvoy, koji ima više osobnosti od kojih je jedna čudovišan nadčovjek.

3 godine kasnije stiže završni udarac kojim se želi zatvoriti posljednje poglavlje o ovoj epskoj priči o herojima i zlikovcima.

Nisam siguran da je ijedan redatelj ili studio odigrao tako dugačku epsku priču ​​kao što je ova, jer je Shyamalan sam izjavio da je Unbreakable dio trilogije, a kad se dogodio Podvojen, povjerovao sam u to. Iščekivanje trećeg filma Glass ispunjavalo me nadom ali i strahovima da će ovo biti najgori ili najokrutniji nastavak serijala.

Staklo, Glass je priča ispričana u tri dijela. Pratimo svakog nadljudskog lika dok nastavljaju sa svojim životom. David surađuje sa svojim sinom Josephom (Spencer Treat Clark) kako bi ispravio nepravde u svijetu dok je također tražio Hordu koja je otela drugu skupinu mladih tinejdžera. Rano u filmu, oni se sukobljavaju i to ih dovodi do pozornosti dr. Ellie Staple (Sarah Paulson) koja je specijalizirana za osobe s posebnim mentalnim poremećajem. Ona ima mjere koje oslabljuju ta dva lika pa se samim time nada da će razgovarati s njima dok budu pritvoreni i njihove super moći postanu samo fantastične iluzije.

Shyamalan se toliko trudi da nam pokaže superherojski film koji nikad prije nismo vidjeli da povremeno vrijeđa one fanove koji će ga pogledati. Također se ne oslanja ni na jedan od žanrova superheroja, što je također nešto što može biti dobro ali i problem jer bi žanrovska predvidivost ponovno oživjela film u pomalo dosadnom drugom činu.

Film počinje snažno i ponovno nas uvoditi u ovu pretjerano preuveličanu refleksiju našeg svijeta. Nažalost, kod velikog raspleta polako kreće usporavanje do puževog tempa koji određuje kako se ljudi osjećaju, kako pojedinci osjećaju da mogu ili ne moraju biti superhumani. Prolazi puno sati, dana, tjedana… prije nego što se pripremimo za svađu koju svi želimo vidjeti, a do tada se film preopteretio do smrti.

Bez obzira na svu tromost ovo je sigurno priča koji fanovi 1. i 2. nastavka moraju pogledati, no neki će možda ostati zatečeni finalom.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA