Ludo more – 3 basa predstavili svoju verziju velikog hita

Ne može se poreći. Razmišljanje o moru i sanjanje o njemu donosi nam i radost i istinski umiruje dušu, a stihovi posvećeni njemu podsjećaju nas na našu snagu i otpornost, našu ljubav i ranjivost. Pomažu nam prebroditi teška vremena i izazove, znajući da će mirnije more uskoro zamijeniti oluju.

Jednu od najljepših pjesama o moru opjevao je, ”broncom ovjenčani”, neprežaljeni Miki Jevremović, koji je na Splitskom festivalu 1983. pjevao pjesmu ”Ludo more“ Nikice Kalogjere. Ta predivna skladba je gotovo četiri desetljeća kasnije i dalje na repertoaru mnogih dalmatinskih klapa, a obraćajući se ljubiteljima pjesme s Prokurativa, danas ova pjesma živi i u neponovljivoj vokalnoj izvedbi naša tri vrhunska kazališna basa.

3 Basa; Ivica Čikeš (HNK Split), Siniša Štork (HNK Zagreb) i Adalbert Turner Juci (Kazalište ‘Komedija’) ujedinili su svoje vrhunske vokale u skladbi ”Ludo more” koju pjevaju za vas otvorena srca, onako kako jedino može čovjek s ovih prostora, uz ovo more koje poznaje i sreću i bol, prkos, nemir, ali i snagu i mir.

Video spot je sniman u Milni na Braču u prijateljskom i ležernom ozračju koje uvijek vlada kad se okupi ova legendarna trojka, a režiju potpisuje Adalbert Turner Juci. Uz to što su kolege i imaju puno profesionalnih zajedničkih tema, oni su i dobri prijatelji koji se često i rado zajedno druže. Vole dobro vino i pjesmu te su tako i došli do odlične ideje da ujedine svoje vokale, što su i učinili i oformili Tri basa. Ili kako bi gospoda na jednostavno simpatičan način kratko rekla: ”nalazimo se svako malo na gemištu i tak’ je sve počelo…”. A mi dodajemo – dobro da je!

TRI BASA – LUDO MORE
Glazba: Nikica Kalogjera
Tekst: Krste Juras
Arr: Trpimir Jerković

Adalbert Turner JuciL; Glazbom se profesionalno bavi od 1992. godine. Pjevao je u slovenskim skupinama “Caligula”, “Banhoff”, “Chateau”, a od 1996. započinje solo-karijeru nastupom na Dori ( 1996., 2001. i 2002.). Od 2000. – 2004. član mariachi sastava El Nino. Od 2004. – 2013. godine član je Kvarteta Gubec koji je poznat po promicanju kajkavske popevke. Suradnju s Kazalištem „Komedija“ započeo je ulogom u rock mjuziklu Kosa i rock operi Gubec-beg. Nakon njih u „Komediji“ je glumio u predstavama Lijepa Helena, Skidajte se do kraja, Šišmiš, Briljantin, Aida, Monty Python’s Spamalot, Dundo Maroje, Jalta, Jalta , Đerdan, Gubec-beg (2012.), Operetni Express 2013, Broadway u Komediji – Inventura, Mamma Mia, Kneginja čardaša, a iza njega su i nastupi u mnogim televizijskim i radijskim emisijama. Autor je glazbe i aranžmana u oko 35 glazbenih djela, a njegov rad okrunjen je s čak četiri nagrade Porin.

Siniša Štork; Siniša Štork solo pjevanje je upisao 1987. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je diplomirao 1991. u klasi prof. Blanke Kurpjel Danon i prof. Paše Gackić. Nastavio je usavršavanje, a 1996. upisuje Akademie fűr Musik und Darstellende Kunst u Beču, studij opernih uloga kod profesora Kurta Malma, Uwea Theimera, Franza Donnera i Helene Karuso, gdje je diplomirao 2000. godine. Od 2003. godine usavršava se kod prof. Stojana Stojanova Gančeva. Značajniji operni solo nastupi su mu Dr. Grenvil u Traviati u HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, Oronte u Die Schule der Frauen u Salzburger Landestheateru u Salzburgu, Antonio u Le Nozze di Figaro, Maseto u Don Giovanniju i Falstaf u Die lustige Weibervon Windsor u Schönbruner Schlosstheateru u Beču, Alidoro u La Cenerentoli na Opernfestivalu u Rheinsbergu, Don Alfonso u Cosi fan tutte u Tokiju 2000. Od 2005. do 2015. zaposlen je kao solist opere HNK Ivan Pl.Zajc u Rijeci, gdje je otpjevao mnoge uloge, a solo nastupe zabilježio je na koncertima u Austriji, Bosni i Hercegovini, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj. S operom Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu surađuje od 2006. Od 1. siječnja 2016. stalni je član zagrebačke Opere, sa statusom prvaka opere.

Ivica Čikeš; Nakon pjevačkog iskustva u klapama i mješovitom zboru crkve Gospe od Zdravlja u Splitu, započinje vokalno školovanje u Glazbenoj školi “Josip Hatze” u Splitu. Kraće vrijeme studira pjevanje na splitskom odjelu zagrebačke Muzičke akademije kod Cynthije Hansell-Bakić, a zatim odlazi u Rim i Parmu gdje prima privatne sate od vokalne pedagoginje Maje Sunare i dirigenta Wilhelma Wodnanskog. Debitirao je nastupom u Mozartovom Requiemu u konkatedrali Svetog Petra u Splitu (1989), a operni debi imao je pjevajući ulogu Markiza D’Obigny u Verdijevoj operi La Traviata (1992). Uslijedila je Hatzeova opera Adel i Mara (1993.) u kojoj je nastupio kao Dizdar-aga, a desetljeće i pol kasnije pjevat će i ulogu Starog Vornića u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” (2009), da bi i tu ulogu otpjevao u scenskoj postavi u splitskom HNK (2011). Zatim slijedi niz različitih uloga u matičnoj splitskoj kući u ulogama Verdija, Gotovca, Puccinija, Rossinija, Bizeta, Stravinskog, Donizettija, Masseneta, Bellinija, Mozarta, Čajkovskog, Zajca, Tijardovića. Sudjelovao je i u dvjema opernim praizvedbama: F. Parać: Judita (Split, 2000) i A. Kabiljo: Casanova u Istri (Rijeka, 2009). Na hrvatskim opernim pozornicama Čikeš je također ostvario impozantan broj uloga, a posebno važan nastup Čikeš je zabilježio u Teatru Comunale u Bolonji, kad je u ulozi Starog Židova sudjelovao u produkciji Saint-Saënsove opere Samson et Dalila (2008), gdje mu je dirigent bio Eliahu Inbal, a pjevački partner tenor José Cura. U Bugarskoj je nastupio kao Filip II. u Verdijevoj operi Don Carlo (2010), a u SNG-u Ljubljana nastupio je u Verdijevoj operi Nabucco (2012). U Italiju se vraća nastupom u kazalištu Politeama u gradu Lecce, pjevajući ulogu Escamilla u Bizetovoj Carmen (2012), a vrhunac dosadašnje karijere svakako je nastup u jednoj od najpoznatijih koncertnih dvorana na svijetu, kad je u Carnegie Hallu u New Yorku sudjelovao u produkciji Verdijeva oratorija Messa da Requiem (2013). Dobitnik je niza nagrada i priznanja: “Milka Trnina”, “Milan Pihler”, “Vladimir Ruždjak”, “Ante Marušić”, “Judita”.

Dancing Bear