Kako je Eva Braun postala Evom Braun, kako je prelijepa crvenokosa djevojka iz maloga industrijskog gradića rođena kao Marija Markoff postala predsjednicom važne, parapolitičke Udruge Udovica Domovinskog rata i koju su ulogu u tome imali njezini prijatelji iz mladosti – melankolični intelektualac Emil Miler i suprug Bojan Braun, osnivač i voditelj Posebne Postrojbe za Povećanje Spremnosti?
Sve troje odrastalo je u blagostanju kasnoga socijalizma i sanjalo karijere koje će ostvariti u velegradu – liječnica, profesor engleskoga ili uspješni politički radnik. Međutim, promjenom sistema, a potom i početkom rata svatko od njih mora iznova pronaći svoje mjesto, no kome da u tome vjeruju, novim prijateljima ili onima iz vlastitoga grada i djetinjstva? Tko će u tome biti najuspješniji, a tko najsretniji, i mogu li uopće biti i postati sretni?
Dvostruki život Eve Braun opisuje lice i naličje svakoga pojedinca u vrtlogu povijesnih promjena. Sudbine troje Bauerovih junaka savršeno reflektiraju osobne i društvene mijene, želju za moći ili bježanje od odgovornosti, istinsku empatiju i licemjerno bogaćenje na tuđoj patnji… dok se Ludwig Bauer i ovom knjigom potvrđuje kao najveći majstor novopovijesnog romana u nas.
“‘Zato si došao večeras?’
‘Zapravo sam pokušao pobjeći od grižnje savjesti. Od toga što prrreviše vol-lim.’ Emil osjeća kako mu se glas produbio, a suglasnici mu se u ustima spotiču.
‘Idemo pod tuš!’ kaže Eva.
Grimizna barbera, tuširanje i ponovno vođenje ljubavi sasvim su ga uspavali. Više ne može držati ni oči otvorenima. Već spava, ali ipak djelićem svijesti shvaća da ga Eva još uvijek ispituje o Bojanu! Bojan… Bojan…”
Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a školovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevođenjem stručnih djela (među njima je i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom jeziku – J. Bober, Čovjek, stroj, društvo, 1967.) i beletristike; bio je profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće Globus i književnog časopisa Naša knjiga, analitičar javnoga mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturnih pitanja i kolumnist. Na engleskom jeziku napisao je Pregled aktivnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (Beč, 1996.). Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije i izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.
Prvu prozu objavio je kao gimnazijalac, na Radiju Zagreb krajem pedesetih, a 1973. dobio je za prvu tiskanu priču tada uglednu Politikinu nagradu. Objavio je više uspješnica za djecu: Parnjača Colombina, 1979., Poliglot i pas, 1988., Tri medvjeda i gitara, od 1991. čak devet izdanja, Ronilac bisera, 2000., Istina o gusarskom kapetanu Karvasu, 2001., Vještica Liza Hainburška, 2002., Vila Zelenog jezera, 2003., Morski igrokazi, 2005., Bajkoviti igrokazi, 2005., Krava voli lava (s M. Radnichom), 2005. i Maske do daske (s M. Radnichom), 2006.
Do sada je objavio romane: Trag u travi, 1984., Trik, 1985., Dokaz da je zemlja okrugla, 1987., Biserje za Karolinu, 1997., Partitura za čarobnu frulu, 1999., Prevođenje lirske poezije – Romanetto Buffo, 2002., Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, 2003., Kratka kronika porodice Weber, 1990., Zapisi i vremena Nikice Slavića, 2007., Patnje Antonije Brabec, 2008., Zavičaj, zaborav, 2010., Karusel, 2011., Toranj kiselih jabuka, 2013., Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek, 2015., Šoferi, 2017., Muškarac u žutom kaputu, 2018., te Repriza, 2020.
Za roman Zavičaj, zaborav osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011. Za roman Muškarac u žutom kaputu dobio je godišnju Nagradu Vladimir Nazor.
Izdavač: Fraktura
