Na prvi pogled, grafički i verbalno, naslovljena knjiga upućuje nas kako se radi o opisu tajnovitog i mnogima jezovitog svijeta kukaca i drugih stvorenja ljudskog i životinjskog carstva. Iako prikaze na grafičkoj naslovnici izgledaju simpatično, kao crno bijeli jelenci, ovdje se radi o ozbiljnim svakodnevnim međuljudskim konverzacijama i drugim odnosima među ljudima današnjeg vremena.

Književnica Maša Kolanović u svojoj knjizi ‘Poštovani kukci i druge jezive priče’ govori o svemu onome što nas okružuje, a što nerijetko samo pasivno promatramo. Dvanaest kratkih priča opisuje svakodnevne situacije na vrlo neobičan način. Stresovi i borbe s kojima se susreću mali ljudi u svojim svakodnevnim životima, dovedene su gotovo do apsurda dodavanjem jezive note, kao da hrvatska svakodnevica nije sama po sebi dovoljno jeziva.

„Rekla mi je kako je došlo vrijeme da napokon vidim maminu škrinju. Tako je zvala veliku drvenu kutiju u kojoj je čuvala neke mamine stvari. Kad bi spominjala tu škrinju, govorila bi nekim uzvišenim, gotovo svečanim tonom, kako će doći vrijeme da vidim škrinju, kako sam još premlada za škrinju ili kako škrinja čeka mene da još malo sazrem. „
Što i o kome zapravo govori ova knjiga naizgled jezovitog naslova, što se to nalazi u maminoj škrinji, valja nam dokučiti čitanjem njenog teksta.

Maša Kolanović: Poštovani kukci i druge jezive priče
Izdavač: Profil knjiga

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA