Meridijani, No.212-2020.

„Dok uređujem „Meridijane“ događa mi se kao da nisam kod kuće, kao da nisam u uredu. Događa mi se isto ono što i uvijek kad se uputim na kakvo duže putovanje. Vrijeme se zgušnjava, stagnira, odsutna sam, ne odgovaram na poruke, sasvim sam posvećena nečem drugom, putovanju – ovaj put virtualnom. Na mene sa tada lijepe svi pristigli autorski tekstovi, fotografije, reportaže, crteži, grafikoni… Skupljam silna znanja koja sređujem, dorađujem, oblikujem, arhiviram i tek na kraju – publiciram.
No, do tada bubrim, debljam se, otičem, sve dok ne napunim 128 stranica globala (plana svih stranica u časopisu), koji je uvijek toliko tijesan i krut da me reže i vrijeđa. Željela bih duže ostati na putu, a bliži se datum povratka. Ipak ne stajem, sve dok se ne proširim do pucanja. Znate li što se tada dogodi? Vratim se kući, u svoj zavičaj, a časopis mi dođe poštom iz tiska.“ (Petra Somek)

U ovom 212. broju, osim stalnih rubrika, pročitajte slijedeće teme: Po rubu Imotskog polja, Grad nasuprot San Francisca – Oakland, Ljubav oko svijeta – Otmice mladenki u Kirgiskoj Republici, Novo lice dvorca Pejačević u Virovitici, Morski svijet estuarija Krke, Muzej Orsay u Parizu, Maksimilijanov dvorac i park Miramare.  Sve bolji i bolji.