Merkurova je površina pravi pakleni prizor. Mogu li ga ljudi savladati?

Merkur je najbliži planet našoj zvijezdi u Sunčevom sustavu, kojem je potrebno samo 88 zemaljskih dana da završi jedan krug oko Sunca, na prosječnoj udaljenosti od oko 58 milijuna kilometara.

U ovoj neposrednoj blizini, na površini planeta, Sunce bi izgledalo tri puta veće nego sa Zemlje.

Ipak, u usporedbi s intenzitetom zračenja koje dopire do našeg planeta, sedam puta veća količina sunčeve svjetlosti prelijeva dnevnu stranu Merkura, pekući njegovu površinu tako da dosegne temperature čak 430 stupnjeva Celzijusa.

Nakon zalaska sunca toplina se brzo gubi u noći. Merkur nema atmosferu o kojoj bi se moglo govoriti – samo tanka izmaglica zvana egzosfera koja se sastoji od zalutalog kisika, natrija, vodika, helija i kalija koji je nastao povremenim udarima meteorita i solarnim vjetrom.

Bez izolacijskog plina koji bi zadržao toplinu, temperature mogu pasti i do -180 stupnjeva Celzijusa.

U zasjenjenoj dubini odabranih kratera prema polovima, te ultra-smrzavajuće temperature traju tijekom cijele godine, pružajući zaklon mrljama.

Ironično, samo intenzivno sunčevo zračenje proizvodi barem dio leda, ili barem njegove vode, jer se protoni na Sunčevom vjetru sudaraju s oksidima u površinskim mineralima i stvaraju molekule H2O.

Postoji li mogućnost da naša tehnologija tamo ipak preživi?

Sporo okretanje Merkura znači da je potrebno 59 zemaljskih dana da se jednom okrene. Međutim, njegova relativno kratka godina od 88 dana znači da mu je potrebno nešto manje od 176 zemaljskih dana da završi jedan ciklus dana i noći.

Slijedeći liniju terminatora – zonu polaganog pomicanja u sumraku koju doživljavamo dok Sunce zalazi – moguće je izbjeći prženje od sunčeve svjetlosti, kao i ludu hladnoću.

Pravi problem bio bi u iznalaženju načina za sigurno dodirivanje tla. Bez atmosfere koja bi se koristila kao prikladna kočnica značilo bi više se oslanjati na teška goriva za kontrolu brzine.

Iako je samo malo veći od Mjeseca, Merkur ima ogromnu, veliku željeznu jezgru u usporedbi s relativno tankom korom, tajanstvenu značajku koja ga čini nevjerojatno teškim za svoju veličinu.

Tu je i pitanje samog putovanja. Ostavimo li po strani sve veće razine zračenja pri približavanju Suncu, bilo bi potrebno šest do sedam godina za kretanje po složenoj putanji potrebnoj za presretanje planeta. To sve unatoč činjenici da bi se tehnički Merkur mogao smatrati našim najbližim planetarnim susjedom.

Čak i bez razmatranja ljudskih putnika, to bi bio podvig. No slanje landera na Merkur moglo bi nam pomoći razotkriti mnoge njegove misterije i dati nam novu perspektivu na najmanjem planetu Sunčevog sustava.