U potrazi za održivom budućnošću, sve više se raspravlja o utjecaju prehrane na okoliš. Meso, bogato proteinima i vitalnim mineralima, često se nalazi na udaru kritika zbog emisija stakleničkih plinova i zagađenja koje proizvodi njegova proizvodnja. No, nova studija, objavljena u časopisu Nature Food, nudi novu perspektivu: usredotočenje na hranjive sastojke mesa umjesto na njegovu ukupnu masu.

Istraživači su analizirali 14 različitih vrsta mesa, uključujući govedinu, svinjetinu, piletinu i ribu, te ih usporedili s biljnim izvorima proteina poput graha, leće i tofua. Procjenjivali su nutritivnu gustoću (količinu hranjivih tvari u odnosu na kalorijsku vrijednost) i ugljični otisak (emisiju stakleničkih plinova) svakog izvora proteina.

Rezultati su pokazali da meso, unatoč većem ugljičnom otisku, nudi značajno veću nutritivnu gustoću u usporedbi s biljnim proteinima. To znači da manja količina mesa može zadovoljiti dnevne potrebe za proteinima i mikrohranjivim tvarima, što može imati dugoročne koristi za zdravlje.

Na primjer, govedina, iako ima veliki ugljični otisak, bogata je vitaminom B12, cinkom i željezom, nutrijentima koji često nedostaju u biljnim prehrana. Uz to, meso je bogato esencijalnim aminokiselinama koje su neophodne za ljudski organizam i koje se ne mogu sintetizirati u tijelu.

Istraživači naglašavaju da ova spoznaja ne znači da je potrebno konzumirati više mesa. Umjesto toga, predlažu usmjeravanje na umjerenu potrošnju nutritivno bogatih vrsta mesa, uz fokus na održive metode uzgoja i potrošnju manjih porcija.

Ovaj pristup, nazvan “nutricentric”, nudi novu paradigmu u prehrambenim raspravama. Dok se tradicionalno fokusiralo na ukupnu masu mesa i emisije, nutricentrični pristup stavlja naglasak na nutritivnu vrijednost i utjecaj na zdravlje.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA