Sonde Voyager napustile su naš Sunčev sustav prije više od 40 godina, no čak i dok putuju međuzvjezdanim svemirom, još uvijek otkrivaju nalete kozmičkih zraka s našeg Sunca, udaljenog više od 23 milijarde kilometara.

Detaljna analiza nedavnih podataka s Voyagera 1 i Voyagera 2 sada je otkrila prve rafale elektrona kozmičkih zraka u međuzvijezdanom prostoru.

Nošene na rubove našeg Sunčevog sustava udarnim valovima sunčevih erupcija poznatih kao izbacivanje koronalne mase, čini se da ove energizirane čestice ubrzavaju i izvan granica snažnih vjetrova našeg Sunca.

“Ideja da udarni valovi ubrzavaju čestice nije nova”, primjećuje astrofizičar Don Gurnett sa Sveučilišta Iowa. Kaže da su slični procesi primijećeni u granicama našeg Sunčevog sustava gdje je sunčev vjetar najmoćniji.

Iznad Sunčevog magnetskog polja, u hladnoći međuzvjezdanog svemira u kojem su uvjeti uvelike različiti, nije jasno što se događa sa sunčevom plazmom i kozmičkim zrakama koje uspiju doprijeti tako daleko kad se nose udarnim valom.

Sonde Voyager konačno nam daju priliku da saznamo više. Astronomi sada predlažu novi model onoga što se događa s tim udarnim valovima u međuzvijezdanom prostoru.

Sve započinje, kažu, masivnom erupcijom na površini Sunca, koja šalje kvazi-sferni udarni val u Sunčev sustav.

Kada val energije praćen plazmom iz izbacivanja koronalne mase dosegne međuzvjezdani prostor, udarni val tjera kozmičke zrake veće energije da pogodi tangentno magnetsko polje generirano valom, a drugi udar odražava ih i ubrzava u više energetsko stanje, kao otkrio Voyager.

Plazma zagrijava elektrone niske energije koji se zatim šire magnetskim poljima. U nekim slučajevima, podaci Voyagera sugeriraju da je plazmi trebalo čak mjesec dana da sustigne udarni val koji ubrzava.

Ovo uzvodno područje znanstvenici sada nazivaju “forešokom kozmičkih zraka”, a tim smatra da se javlja odmah iza linije magnetskog polja međuzvjezdanog prostora.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA