Rana Zemlja ne bi bila dobro mjesto za druženje i život. Prvo, prije otprilike 4,5 milijarde godina, kada je Zemlja bila samo vrući mlazni novoformirani planet, Theia – objekt veličine Marsa – udario je u nju, razbacujući komade koji su letjeli u svemir i zagrijavali Zemlju na tisuće stupnjeva.

Tada je, prije oko 4 milijarde godina, Sunčev sustav proživio razdoblje nazvano Kasno teško bombardiranje u kojem su asteroidi povećavali planete unutarnjeg Sunčevog sustava. Pod tim napadom Zemlja je ostala vruća, a površina joj se istopila.

U međuvremenu, Sunce je, iako mnogo tamnije i hladnije nego danas, prolazilo kroz svoje užasne adolescentske faze stvarajući uvjete za život još gorima nego su bili. Pod tim uvjetima, čudo je kako je Zemlja uspjela zadržati dovoljno svoje atmosfere da se razvije u svijet gostoljubiv za život kakav danas poznajemo.

U stvari, možemo zahvaliti Theiju (barem djelomično). Oni dijelovi Zemlje koji sus e  otkinuli velikim sudarom formirali su se u objekt koji danas poznajemo kao Mjesec. A nova istraživanja pokazuju da je Mjesečevo magnetsko polje moglo zaštititi Zemlju od pune težine sunčevog bijesa.

“Čini se da je Mjesec za Zemlju predstavio značajnu zaštitnu barijeru protiv sunčevog vjetra, što je bilo presudno za sposobnost Zemlje da održava atmosferu u to vrijeme”, rekao je fizičar Jim Green , glavni znanstvenik u NASA-i i vodeći autor nove studije.

Nekad smo mislili da je Mjesec manje-više beživotni komad stijene. Sad nema magnetsko polje, pa smo samo pretpostavili da ga nikada nije imao.

Ali kad smo šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća tamo poslali astronaute, stijene koje su donijeli natrag pokazale su dokaz magnetizma – dokaz da je Mjesec nekoć imao magnetsko polje slično Zemljinom.